BOSONOGA PRIČA – BEZ DLAKA NA JEZIKU KAO BEZ SPUTAVAJUĆIH CIPELA (ZA ČITATELJE OBA SPOLA) – TREĆI DIO

Raspadnuta sandala i noge u japankama
Jednojapankasti Vitez posuđuje svoju japanku dami s raspadnutom sandalom

Odlijepljenke ili otkvačenuše koje postaju otkačenuše

Samo jedna čitava sandala uparena je s muškom snagatorskom japankom velikom poput lađe. To se pokazalo nužnim jer otkačenuše su se odlučile poigrati i otkvačiti se od svog dna. Odustale su od pješačkog posla tijekom višesatne šetnje prirodom, daleko od kuće i centra grada. Njihov dio otpada, a kao privremeno ljepilo ne posluži ni flaster.

Te vrste cipela su mi jedne od dražih jer nikad kao voljena žena ne ideš kući bosa. Otkačenuše su jer ih baš boli briga što će im se drugi smijati jer sad imaju različitog sudruga tijekom koračanja. Muška lađa ti otežava svojom glomaznošću hod. Nisi nezahvalna pa se ne žališ zbog toga. Ipak je taj koji bi najradije vrištao tvoj jednojapankasti vitez jer ide po šljunku bos. Šalama mu ublažavaš trnovitu stazu i milozvučnim glasom daješ opaske kad da zaobiđe bljuvotine ili pak zgažene ptice.  

Prolaziš ponosno ulicama rodnog grada zbog cipela osebujnog izgleda, baš kao i zbog takvog nesebičnog čina svog Viteza od Otkačenuša. Zasluženo nosi tu titulu jer je i sam otkačen i originalan na vlastitoj stazi. Na njoj skladno koračamo jedan uz drugoga kakve god nam se cipele nosile ili uopće ne nosile. Otkačenuše su se pokazale zavodljivima, a njihov drugačiji par vrlo autentičan, čak osam brojeva veći od moga. Oboje smo morali hodati sporije i pažljivije oslanjajući se jedan na drugoga.

Uvijek ćemo rado pamtiti baš tu šetnju, kad sam zapinjala za krtičnjake i grane, a ljubav mog života šepesala s jednom japankom do civilizacije. Ovakve cipele su dobar kolokvij za svaku vezu, a zovemo ih zbog toga još strpljivuše i pažljivuše.

Čarapa čizme ili čarapine čizme

Ovisne su o čarapama i bez nekoliko njih se ne usude prošetati. Kupe se šire da bi noga sa tri debele čarape stala u njih. Takve širokočizmuše su za one slabije cirkulacije, stisnutije, one koji ne dozvoljavaju da krv slobodno protutnji njihovim bićem, kao ni toplota njihovim stazama. Gube dah i volju čak i na stajalištima. Plaše se da će im prsti poplaviti od hladnoće ako se usude slobodnije živjeti i više ne željeti kontrolirati u što bi im moglo biti obučeno svako novo jutro.

Nostalgičarke za postolarom

Očajnički ga trebaju. Prejako žude za pomoći izvana. Nekada ih ni postolari ne žele popraviti koliko su u očajnom stanju jer ne poniru u vlastite dubine ne bi li ih pomeli i osvježili. Ne žele napredovati ni širiti vlastite vidike. Opiru se svemu što nosi prizvuk promjene, a svoju neosviještenu, ogromnu moć daju u ruke drugima. Njih zbog toga oblikuje život kako on to poželi, a većinom to nije po njihovim čežnjama srca jer su ga davno ostavili sa zabodenom puknutom tankom petom i zgaženog na cesti.

Makadamke

Sanjale su da su planinarske. Kreneš makadamom, misliš da ćeš stići na vrh planine, a onda ti crkne GPS i podrapaš ih. Shvatiš da si zalutao životom, a vrh planine je već rezerviran za neke po tebi brže i sretnije. One postaju žrtveničke cipele, potpadaju pod ulogu žrtve u koju su se same ugurale.

Patuljkove cipelice u travi
Patuljak u crnim cipelicama odmara u travi

Ugodnjakuše s pogubljenim šljokicama 

Njima je uvijek sve dobro, dok god imaju šljokice, a posebno vikendom kad sjaje u disku. Nitko ne može vidjeti da im je unutrašnja navlaka sintetička jer su previše izgubljeni u njihovoj vanjskoj ljepoti. S vremenom izgube svoj sjaj. Tad vidiš njihovu plošnost jer uvjerile su se da su najbolje od svih samo zbog svojih šljokica.

Tenisice pehistice

Po nekima nisu bile loše kobi, već uživljenice u vlastito postojanje jer bile su prozračne i predane svojoj misiji. Stvorene su za trčanje na duge staze, a kratkog su vijeka. Dok su živjele na tebi, pošteno su se iživjele. Trkovima kroz brdovite i ravne putove upile su mnoge ljepote života i prirode. One su posthumno ostavile za sobom na pijesku napisan reklamni slogan: bolje nekoliko kvalitetnih odskoka đonovima, nego na tisuće tromih koraka u prazno. Zahvalne su otišle u ciperaj.

Mokrasinke

Uvjerena si da je kiša njihov prijatelj dok ne dobiješ upalu mjehura zbog njihovog utapanja u baricama.

Uskrsle isusovke 

Izgubiš ih u stanu na godinu dana i onda ih tijekom proljetnog čišćenja nađeš na neočekivanom mjestu: u rupi od kauča u koju ih je sakrio tvoj patuljasti pinč. Sada nose potpis stvrdnute sline tvog četveronožnog vragolana koju lako skineš. I svane ti što ćeš ponovno zablistati u njima pred markantnim likom s kojim imaš prvi čvenk.

Kad ih stisneš uz njedra, na tren kao da pronađeš ponovno neki stari dio sebe s kojim si zadovoljna, ali si ga zaboravila njegovati. Muške isusovke tvog markantnog lika nose identičnu sudbinu i zbog tog pomisliš da se i na tebe napokon sasula zlaćana prašina sreće u ljubavi. Jedina razlika u vašoj biografiji isusovki  je što on ima jorkširskog terijera.

Krealinke 

Putnice kroz vrijeme, mojeg potpisa. Ostavljaju tragove samo na sunčanim puteljcima. Dijele s drugim vrstama cipela radost, slobodno pokazujući svjetlo svoje autentičnosti. Vole pitkost i ljepotu drugih, onih koje je lako voljeti. Slijevaju nabujalo srce maštom svojih koraka i ne misle u tome stati, čak i ako nekima smeta njihov poletni, razigrani hod. Čak i ako se neki pobune protiv njihovih meditativnih šetnji sve do onostranih svjetova, zemalja onkraj mašte, u galaksiju Nadmaštovitih superkrealinki.

Formiraju se u najsvjetliji model mene po nozi. Teže transcendirati i moj obrt obućom. Namjeravaju steći status bosonogih svjetlonoša na prosvjetljenim putevima na kojima špranje ne bole, na zemljanom tlu istkanom od bezuvjetne ljubavi.

Ako se i nađu pokoji trnoviti grmovi, savršeno su izvježbale veleslalom. Tako da daljnja skrivanja nisu potrebna. Odlaganja od prolaženja pokraj stijena ili iznenadna završavanja u šipražju poslije kojih budeš izgreben nisu više u igri jer sada krealinke znaju na vrijeme zakočiti i zaobići sve kaljuže na svom kreativno umjetničkom putovanju.

Čitalinke 

Cipele su to izgleda ovisno o talentima, vještinama i interesu, kao i karakteru vas čitatelja muških ili ženskih. Originalne su, radite ih vi ručno. Unikatne su, samo vaše. Raduje me vidjeti vašu jedinstvenu kreativnu obuću.

Koje ste vrste cipela kupili i u kojima ste patili ili uživali kroz život, bio je samo vaš izbor.

~ Četvrti (zadnji) dio čarobnog i zanimljivog popisa cipela slijedi  u utorak~

Ako vam se tekst svidio, ostavite ispod komentar, podijelite ga s prijateljima preko Facebooka (ikonice za dijeljenje su ispod teksta dolje) i lajkajte ga na Facebook stranici Boginja lotosa – blog Maje Jasić Dašić.

Više od Maja Jasić Dašić
TRAGATELJ KROZ ŠUMU – PRVI DIO
Gledajući fotografiju princeze Flovije i mene Forsanija s našeg vjenčanja, možda vam...
Pročitajte više
Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)