Kao stanovnik mističnog svijeta Šalamirije u kojem su sva čudesa već oživljena i spremna služiti na korist svakome biću, ja, Forsanije, plavokosi nabildani ljepotan, i dalje sam zadržao čelične živce dok sam prolazio jezivim paralelnim svjetovima šume u koju sam suviše nadobudno zašao.
Zapevši u podzemlju Trolhitiji, sa svojim zaguljenim, robovlasničke ćudi i čupavim trolovima, uspio sam im se ipak uvući pod blatnjavu, zelenkastu kožu, hrapavu na dodir. Učinio sam im se šarmantnim jer sam im obećao napraviti prekrasno, praktično i čarobno iznenađenje, svakome od njih. Vjerovao sam kako će to biti moja čudesna karta za slobodu.
Trolhitijci nisu nikada imali ogledala, a nisu se mogli ugledati čak ni u odrazu moćnog kamenja Troleksandrita jer je uvijek bilo zaprljano. Odlučio sam im od tog kamenja izbrusiti cipelice u kojima će napokon moći pozdraviti sami sebe. Zbog promjene boja tog kamena, mislili su kako imaju čak tri para cipela.
Crvenkasta, mahovinasto zelena i ljubičasta boja neprestano su se prelijevale i plesale unutar kristalnih cipelica, kao da su žive i poput šarenih disko reflektora. Trolhitijci nisu mogli zamijetiti odraz svojih trulih zuba zbog vedrih boja cipela pa su povjerovali kako su im već izliječeni. Uzbuđeno su se smiješili, a smijanje je munjevito čistilo tamno nebo podzemlja i tek zatim gnjilost i karijese njihovih čeljusti.
Bili su mi jako zahvalni jer su se sada napokon, bez ustručavanja mogli više smiješiti. Odjednom su postali opušteniji, a kruti stavovi koje su od rođenja gradili, sada su se polako rastapali kroz vidljivu nježnost na njihovim licima.
Tad sam uvidio kako nisam uzalud postao postolar jer mi je to odlično u tom svijetu poslužilo za snalaženje, baš kao i talent pričanja.
Trolovi su me zavoljeli i više mi nisu prijetili. Počeli su me neprestano pratiti i biti uz mene zbog želje za slušanjem mojih šaljivih priča s putovanja šumom, ali i sa mojih davnijih životnih staza. Iz tog me razloga nisu htjeli ni tada pustiti iz Trolhitije.
Ovisni o mome pripovijedanju i koga sam sve susreo i sredio do sada u šumi Šalamirije, grohotom su se smijali tražeći i nakon stotinjak priča još njih. Svoje sam zgode vješto preuveličavao. Ispričao sam im i sve tekstove koje sam dugo vremena kroz san prenosio Blogerici, a ona ih je nakon buđenja zapisivala. Trolhitijce je oduševio tekst s bloga u dva dijela Ljekovitost smijeha pa su kroz njega još više spoznali o njegovoj iscjeliteljskoj moći kojoj su se čitav život iz straha opirali.
Jednog dana sam im ispričao kako postoji žalosna djevojka kojoj su nestašna stvorenja nalik njima otela stopala i podmetnuli joj svoja. Isprva su se poput loših glumaca amatera čudili zloći tih kradljivaca. Izmislili su da je to zasigurno maslo njihovih neprijatelja vilenjaka Očnika. Izdala ih je njihova trolovladarica Demjala prošetavši nervozno između nas Crventrakinim malenim stopalima. Rekla je da se ni u Trolhitiji, baš kao ni u susjednom svijetu Šalamiriji u koji potajno odlaze pljačkati, ništa ne može dugo tajiti pa da mi je to morala otkriti.
Vojničkim tonom, držeći se za bokove i mašući kažiprstom, zapovjedio sam im neka smjesta natrag vrate stopala koja bih morao odnijeti Crventraki. Ako na to ne pristanu, čekat će ih susret s Čarobnjakom kojeg osobno znam. Jedino što sam zapravo znao o njemu je da ga krasi strahotnost i talent za vječitu nevidljivost pred bilo kim.
Bojali su se jako Čarobnjaka i pristali su na moje uvjete. Ulijevao im je užas zbog svoje ozarenosti i šaljivosti samo zato jer se oni cijeli život nisu smijali. Podsjetio sam ih kako sada mogu otpustiti prošlost i biti radosni. Zahvaljujući novim cipelicama u kojima su vrckavo plesali, mogu se više smijati pa im čak i čarobnjak može postati najbolji prijatelj. Uvidjet će kako zapravo i nije toliko strašan.
Kad sam to zaključio kroz maštovito svoje pripovijedanje, a da Čarobnjaka nisam ni znao, njegov odjekujući glas sam odjednom unutar sebe čuo. Zahvalio mi je na dolasku do istine o njegovoj pravoj srži. Zbog toga mi je ponudio svoju pomoć. Izvijestio sam ga kako je moja jedina želja uspješni povratak na dvor princezi Floviji i da tamo zadržim svoj osviješteni mir i ljubav u srcu što god da se dalje zbilo.
Sad oduševljeni nevidljivim posjetom Čarobnjaka, Trolhitijci su ga pozvali na zabavu u trajanju od milijun svjetlosnih godina na što je odmah pristao. Tako sam postao mirotvorac masovnog plemena trolova, koji su se odrekli svog tiranskog karaktera, i Čarobnjaka kojeg je bilo posvuda, u svim svjetovima koje je i sam stvorio, baš kao i bića šume.
Prije mog polaska, svi smo pili voćne sokove iz cipela trolova, plesali i uživali u hrskavom čipsu od kore pričajućeg jablana. Poletio sam zatim na Čarobnjakovim nevidljivim krilima natrag u šumu, noseći pod rukom Crventrakina stopala. Gledati radost na njenom licu, dok sam ih joj vraćao, ispunjavalo me poletnošću i ushitom. Tad kao da sam grlio čitave galaksije, a ne samo susjedne, goleme svjetove Šalamirije. Odmah su se i trolovska stopala vratila svojoj vlasnici Demjali u Trolhitiji.
Svijet šume koji je Crventraka bila izokrenula svojim nezadovoljstvom, vratio se u prirodno stanje.
Moj poklon zlatni suncokret joj je uljepšao trenutke dok me nije bilo, stoga mi se htjela odužiti. U znak velike zahvalnosti, osim prolaska kroz portal, poklonila mi je bebu vuka, kao mog osobnog čuvara. Pogladivši mu malene uši, napomenula je kako će me on kao ljubimac podsjećati na vrijednosti u životu ako slučajno poželim pokleknuti, predati se očaju, srdžbi i ljutnji prema drugima.
Kad sam Crventraku zagrlio, nije se prestajala smijati. Tad je proizvodila zvuk sličan zboru crvendaća. Tom cvrkutavom melodijom glasnica stvarala je odjednom nove šume i bića unutar portala. Preporođena Crventraka je počela i sama više surađivati sa Čarobnjakom zbog čega je postala još cjenjenija čuvarica i stvarateljica novih svjetova.
Čarobnjaka je svako mistično biće Šalamirije i Trolhitije moglo vidjeti drugačije, u zanimljivom, unikatnom obliku, kad bi zatvorili oči, iako on niti u jednom svijetu nije imao fizički oblik. Bilo je nemoguće opisati ga na jedan način. Oni koji su se još uvijek plašili svoje unutrašnjosti, lažno su ga opisivali, kao nedostupnog, okrutnog i stravičnog manipulatora. Oni koji su više prihvatili sebe i svoj smijeh, kao dar i lijek, oni su ga vidjeli kao šaljivca, pristupačnog dobričinu. U takvima se množila ljubav jer su njegovali suosjećanje i bezuvjetno ga svakome poklanjali, kao i čistoću srca.
Na oproštajnom derneku zagledao sam se u sva nekoć nemirna bića, u sve svoje nekadašnje utjerivače straha i postavljače prepreka na putu. Postali su zadovoljni stanovnici čarobnih svjetova, ispunjeni ljepotom i svjetlom dobrote. S njih se napokon oljuštila agresivnost i namrgođenost te sam bio ponosan i sretan zbog njih.
Trolovi su, prihvativši Čarobnjaka kao svog idola, otkrili svoje još veće moći. Nisu se više trebali skrivati pod zemljom. Slobodno su mogli šetati bilo gdje, bez straha od osuđivanja i osvete drugih. Više nisu osjećali potrebu za krađom tuđih stvari, kao što su nekoć okrali Crventraku. Svojom ljepotom osmjeha uspjeli su doprijeti do srca ostalih bića u svim drugim svjetovima. Tad su tim bićima ponudili suradnju, izmjenjivanje dobara, a i kao trgovci Troleksandrita su postali poznati.
Prije samog ulaska u portal, upitao sam Čarobnjaka:
̶ Dobro, svi su sada sretni i zadovoljni, a i ja zbog njih. No, zanima me hoće li se i meni posrećiti?
Čarobnjak će glasom mudrog gurua:
̶ Ako si iskreno sretan, čak i ako je to zbog drugih, zašto onda sumnjaš kako će te sreća napustiti i da je i dalje trebaš tražiti napet poput katapulta i premazan ratničkim bojama, ha, dragi moj tragatelju?
̶ Znači, po tebi je suludo pitanje hoću li imati i princezu i posao pripovjedača na dvoru, zbog čega sam i krenuo u ovu šumu, mračnu duplju koja se čini kao beskraj?
̶ Ako si ti sve učinio sa svoje strane i ponudio blago svoje duše drugima, a ne ga skrivao i očekivao da ti ono padne sa šalamirijskog neba, onda možeš biti miran. Ako si razbudio svoju sreću i otvorio srce čak i dok još nemaš u svom životu ono što želiš, zar misliš da je bilo uzalud? Ako ti je suđena ta tvoja sreća, zar ipak vjeruješ kako će završiti u rukama drugih?
̶ Ah, pa gdje li je ta sreća ako je sada ne vidim?
Ni mene ne vidiš, a opet, tu sam. Čuj, ako ipak i ne dobiješ ono po što si krenuo, nešto ili netko drugi će te pronaći, zbog čega će tvoja sreća koja je put, kao i svaka staza, vijugava, duga ili kratka, biti neugasiva. Samo se zapitaj: ako i ne dobiješ to za što misliš da će te jedino usrećiti, je li vrijedilo gledati radost drugih i svojim rukama i talentima pomoći drugima, uljepšati im postojanje, da još više sebe zavole? Ako su oni divne stvari spoznali zahvaljujući tvojoj strpljivosti, suosjećanju i golemom srcu, jesi li ti onda zaista u gubitku jer toliko mnogo si im ponudio? Misliš li da time sebi nisi pokazao to isto i pomogao si narasti i proširiti svoju svijest?
̶ Gdje si bio prije pa da mi ovako lijepo govoriš? Divno te je čuti, ti vrhunski kovaču čarolija, gorostasnog srca.
̶ Gdje si bio prije da me ovako lijepo napokon čuješ? Dok si se slamao padajući u jame ove šume, što misliš, tko ti je rane njegovao? Divno je govoriti kroz tebe, grijući se uz vatru tvoga strasnog ognja njedara. Dobro je, lijepo je bivati s mudrim slušateljem. No, vrijeme je za nove početke. Ti sad kreni natrag na dvor, a ja ću te i dalje pratiti u kojem god da me obliku zamisliš. Trenutno ne možeš znati kakvu čaroliju ću ti ja na epilogu tog tvog dugačkog puta dati, no sad ne trebaš brinuti o tome. Prepusti se uživanju jer mnogo toga si do sada postigao, dosegao, razrušio natrula debla strahova i oštro granje briga, uspio nanovo izgraditi svojom vjerom u sebe svoje skladnije, raskrčenije staze života. Budi prisutan i u svakom trenu znat ćeš što je ispravno za učiniti.
Moja sudbina je i dalje bila neizvjesna, no spoznao sam sljedeće: sreća kao stanje ovisi samo o mom odabiru da je njegujem, što god da se događalo izvan mene.
Unutrašnjim vidom mi se ukaže Čarobnjak, kao zlatna svjetlost, pa mi povikne, dok sam se bližio portalu i svome šalamirijskom rodnom kraju:
̶ Nekada neki povratak ne znači dolazak na staro i ostanak u poznatom, neugodnom stanju! Ti si sad novi, zreliji ti, stoga nastavi živjeti kao mudriji trubadur mojih čarolija. Iako se vraćaš na staro, poznato mjesto, osvježit ćeš ga svojim novim pristupom životu jer mnogo si naučio o sebi i svojim božanskim moćima. I taj stari život pred tobom spontano će se, bez tvog inzistiranja, polagano mijenjati, htjeli to drugi ili ne. Misliš li da je to dobro ili jako loše i prijeteće, to ovisi o tvojoj odluci kako ćeš na to gledati.
O svemu tome mi je pričao Čarobnjak, a onda sam ga naizgled napustio, iako se njegov opojni, cvjetni miris osjetio i dalje. Kao da je ostao uz mene, utkan mi pod kožu. Krenuo sam na dvor s mirisom parfema Lahor poljupca istine čiji je tvorac upravo bio Čarobnjak. Zbunjen svim događanjima zakoraknuo sam u portal Plejunoks koji me u hipu usrkao.
Tijekom kratkog putovanja portalom, stigao sam pozdraviti mnoštvo neobičnih dobrih bića koje je stvorila Crventraka: zemaljsko zubato sunce, velikih prednjih zubi poput zeca, kojima je skladalo euforične melodije i njima grijalo svih bilijun paralelnih svjetova; vješticu plemenitog srca koja je usisavala dlanom pješčane dine i prljavštinu koju su bacale njezine zle rođake; lava srneće naravi i plave grive čijim je hranjivim dlakama utaživao glad ostalim bićima svjetla.
Prednost brze levitacije portalom je, osim munjevitog protjecanja vremena, bila i ta što sam se za sekundu već našao pred dvorom voljene Flovije i sudario se s balavom njuškom svog konja Tulijana.
U sedmom dijelu ove bajke, ZA DVA TJEDNA, saznajte hoće li naš junak Forsanije preživjeti i doseći ono za čime traga. U slučaju potrebe za suzama radosnicama ili žalosnicama, molim vas, pripremite maramice.
Ako vam se priča svidjela, ostavite ispod komentar, podijelite ju s prijateljima preko društvenih mreža (ikonice za dijeljenje su ispod teksta dolje) i lajkajte ju na Facebook stranici Boginja lotosa – blog Maje Jasić Dašić.
Pratite SVAKOG DRUGOG PETKA nove objave na ovome blogu.
Pratite moj kreativni rad također i na mom YOUTUBE KANALU Majin svijet čarolije (stisnite PRETPLATI SE – besplatno je), kao i na INSTAGRAMU gdje dijelim objave pod svojim imenom Maja Jasić Dašić.
Podijeli