O BLOGU

Cvijet lotosa
Fotografija: Jon Sullivan

Dobro došli na blog Boginja lotosa autorice Maje Jasić Dašić!

,,Kad bismo mogli vidjeti samo čudo jednog cvijeta, cijeli bi se život promijenio.” Buddha

Ovaj lotos svoga bloga otvaram jedino ljubavlju i svjetlošću svoje duše koja se sjetila da bi neke mogao i nadahnuti, rasplamsati vašu unutrašnju vatru na koju ste možda odavno zaboravili da gori i za čim točno.

Lotos je istočnjački cvijet koji izrasta iz blata, no ostaje njime netaknut. Pršteći svojom ljepotom i čistoćom u svitanje, pozdravlja sunce otvarajući svoje latice. Navečer ih zatvara dok uranja u lucidan san obasjan mjesečevim moćnim sjajem.

Pišem cvjetne mirise na ovim virtualnim stranicama zato jer sam odlučila biti slobodna od svog mulja. Baš kao i vas, mučio me dosta godina mulj zvan zabrinuti, strašljivi um, prepun samokritike i  žudnje za voljenjem isključivo i samo od strane drugih, ne i od same sebe. To davanje nježnosti i topline sebi bilo je nekoć zabranjeno, proglašavano narcisoidnim i od mene i društva, a s vremenom se pokazalo nužnim i jedino ispravnim.

Zašto se prvo sami trebamo prigrliti? Zato jer tek kroz prihvaćanje svakog djelića sebe, kreće se slijevati veća ljubav i na ostale, tko god se našao u blizini naše protočnije rijeke. Onda tek imamo hrabrosti baciti se svijetu u zagrljaj s povjerenjem, slično kao kad smo bili maleni pa smo igrali s najboljim prijateljem ili s roditeljem igru prepuštanja, kad im okrenemo leđa i padnemo, a oni nas na vrijeme uhvate.

Iskoračila sam i predala se zrakama sunca, nakon mnogih patnji koje sam si najviše proizvela sama povjerovavši u laži kojim su me društvo i mediji šopali, baš kao i većinu ljudi. Razgovorom sa svojom najvećom boli, naučila sam je iscjeljivati. Obećala sam joj da više nikada neću bježati od nje. Dok sam je iz straha ignorirala, najviše mi je cijedila životnu energiju.

Zaplesavši u ritmu srca koje je poželjelo sa mnom samopouzdanijom zabubnjati ovim svijetom, pred vama, uzdigla sam se iz blata ega. To ne znači da sam netaknuta tugom ili ljutnjom i da sam od sada zauvijek otporna na udarce, već samo znam kako ih ne primiti. Kada se nekada to i dogodi, moje rane me čekaju kao svoju najbolju iscjeliteljicu. Za razliku od prije brže i kvalitetnije ih znam zavidati.

Više ne pridajem veću važnost mišljenju drugih. Iako na blatnom tlu stojim i njime okružena sam u ovom svijetu, čista sam, čistog obraza, sjajim ljepotom cvijeta kojem sam boginja jer znam sve više kako ga njegovati.

Vama  kroz ovaj blog želim pokazati da isto to možete i vi na svoj jedinstveni način, vi, leptiri nesvjesni svoje veličanstvenosti, boginje i bogovi koji zaslužujete letjeti poljem svih mogućnosti, a ne samo maštati o pružanju svojih krila niz toplinu vjetra.

Unikatni u svojoj različitosti, a Braća i Sestre zauvijek, s jednakim moćnim potencijalima za voljenje i življenje istinskog sebe. Tu istinu ćemo dublje iskopati iz vašeg srca, ako se podate miomirisima riječi koje će tu biti istkane i ako ega u divljem stanju ostavimo po strani. Zbog njih se ratuje još od davnina, a svrha ovih stranica je pacifizam, širenje svijesti i svjetlosnih rečenica istkanih umjetničkim, iskrenim vezom. On ima potencijal raskriliti srca žedna nadahnuća i uronjavanja u slobodu i raskošnost duha.  

L’art pour l’art iliti umjetnost zbog umjetnosti, pišem zbog samog gušta, ljubavi spram pisanju i talentu. Kad ga ne bih podijelila s vama, bio bi to po meni, najveći grijeh  prema svemoćnom Darovatelju koji ga je u mene slio.

Ako živite u raznim moranjima, a ne i u stvarnim potrebama srca, na pravom ste mjestu da izvadite napokon krmelje iz očiju i pročitate tekstove o pradavnoj duhovnoj istini, a ta je da smo svi kriške jedne velike najukusnije Torte ikada. Nju još možemo zvati raznim imenima: Ljubav, Bog, Kreacija, Veliki prijatelj, Svjetlost na kraju tunela, Vječni motritelj,  Otac Nebo, Majka Zemlja, Univerzum.

− Ali, ja sam i Žena, Boginja, oba sam roda.  ̶  kaže sad Superjunakinja svih galaksija, Dizajnerica naših prelijepih koža u koje je umetnula djeliće svoje dragocjene srži.

Slatkoćo Univerzuma, kako god te imenovali, Ti− Tvorcu humora, Sveimeni ili Sveimena,  Savršena cjelino, hvala ti što smo tvoji djelići koje si u bezuvjetnoj ljubavi stvorio/stvorila i koji Te kroz sebe sve više spoznaju, svatko svojim tempom.                                        

Tebi poklanjam sve svoje tekstove, Tebi u čast jer iza sebe želim ostaviti ovaj svijet prozračnijim iobasutijim zlatnim stazama, s putokazima u obliku srca i lampionima u kojima se nikad neće ugasiti vatra voljenja i želja za širenjem dobrote, kako u nama, tako i u onima koji ostaju iza nas.

Vječna, nikad pojedena, nikad uništena Torto svih torti, mi Tvoji smo komadići još nesvjesni svojih šećernih potencijala. Naše duše najljepši su ukrasi bez koje Ti ne bi iskusio ljepotu bivanja ovdje. Premazan si čokoladnom glazurom pa treba mnogo strpljenja ne bi li se došlo do svih drugih Tvojih sastojaka. Za nas taj premaz nekada je sklizak, a nekad zbog nadodanog, prerijetkog šlaga, čini  se kao da tonemo. Tad nesvjesni smo da si nam Prijatelj. Na različite načine, kroz svakog od nas, imaš priliku proširiti se još više, kao i mi spoznaju o tebi unutar svoga Bića, ti Beskrajni, zaigrani Kozmički Dječače ili pak Zvjezdana Djevojčice.

Stoga, već je jasno zašto ovaj blog u svom nazivu ima i riječ boginja. Za neke to je drsko, prepotentno, bogohulno, a za neke hrabro s depiliranim jezikom. Ova boginja lotosa prepoznaje i bogove i boginje u svima vama, stoga, bez mrštenja, molim. Ne postoji na svijetu žena koja nije boginja ili pak muškarac koji nije bog jer svi dio smo Prastvoritelja, jedne Cjeline iz koje smo proistekli. Postoje oni koji nisu osvijestili u sebi te svoje dane nam božanske moći pa se osjećaju sitni poput mrava, nedostojni uopće pomisliti da imaju imalo Božjih gena. Postoje i oni suviše egoistični koji misle da svi ostali nemaju tog potencijala. Takvi svoju moć koriste u destruktivne svrhe, ljudi su koje vodi lažni dio ega, a nikada srce.

Ovaj blog je blog srca kojim možete i ljepotu vlastite duše razbuditi, ako si dopustite takvo otvaranje svojih jedinstvenih latica. Ovaj blog ne dijeli ljude po religijama, ne slaže vas u kutije, ne mjerka po izgledu, ne tuče đonom pa da pomislite kako ste nemoćne žrtve. Mi smo različitih narodnosti, boje kože, jezika, stavova, a istog crvenog soka koji iz naših tijela poteče kad nas se ubode, istog srca koje želi biti voljeno, voljeti, srce koje aritmira kad ga se ostavi. Ono tad pati dok ne shvati kako je ta ista patnja jedva čekala vašu zapovijed da vam je nje dosta.

Jeste li svjesni  da smo svi vrlo važni za ovaj svijet samim svojim egzistiranjem na njemu?  Hoćete li biti suviše skromni i stopiti se s ulogom žrtve pa reći da ne zaslužujete božanska imena ili pak bahati pa umisliti si da ste čak moćniji i važniji Bog u Malom i od Prastvoritelja i od sviju nas zajedno?

Mislite li da vas vaši talenti čine bitnijima od drugih, kao i vaše kuće, ćupovi iz kojih se prelijevaju zlatnici, auti, poslovi, uloge majki, očeva, doktora znanosti, proslavljenih, nagrađivanih umjetnika, celebrityja? Na vama je odluka hoćete li pročistiti ili zablatiti ovaj svijet. Vaša djela  ̶  vaša sloboda izbora, vaša odgovornost.

Što ćete ugledati kroz ovaj tekst mog predstavljanja, odraz je onog što nosite u svom srcu.

U ovom životu nosim ulogu slobodne umjetnice, spisateljice, profesorice hrvatskoga jezika i književnosti, magistre knjižničarstva, profesorice filozofije, ljubiteljice estetike, iscjeliteljice riječima, prijateljice anđelima, zaljubljenice u astralne svjetove i lucidno sanjanje, kao i u ideje drugih kako da izgrade svoje gradove od mašte.

Voljena sam žena i žena koja voli, kćer koja uveseljava roditelje otkačenim štosovima, nježna sestra, šogorica, draga prijateljica. I ja to sve nosim svjesna da ipak nisam samo to. I kada to sve ne bih s veseljem igrala u ovoj igri života, i dalje bih vrijedila samim svojim postojanjem, baš kao i svi vi.

Više sam od svega toga  nabrojanog: vječna duša koja je došla razotkriti sebe kao ljubav, baš kao i radost postojanja u ovoj fantastičnoj, prelijepoj komediji. Ona nije tragedija niti horor jer sam svjesno odabrala da ću je drugačije promatrati, iz svjetlije ptičje perspektive, kao kondorica. Odabirem koliko god je moguće više gledati širu perspektivu u letu životom, a kad treba sletjeti na zemlju i boraviti u gnijezdu ili blizu ostatka vas, mog jata, to i učinim s toplinom u njedrima.

Kao vatromet za kraj uslijedio bi i zaključak da se svašta zanimljivog može očekivati na laticama od tekstova na ovom blogu. O ljudima i prirodi: mojoj vječnoj najvećoj inspiraciji i o svemu  što nosimo kao bića u svom kompleksnom paketu. O umu, duhu, duši, životu, smrti, duhovnim temama, svakodnevnici, smijehu, lažnim prividima ovog svijeta i istinskim vrijednostima, o umjetnosti, ljepoti u sitnim stvarima, nadahnuću u sadašnjem trenutku, hrabrosti, načinima uklanjanja blokada, slobodi, autentičnosti, čudima mnogih svjetova itd.

Neke od spiritualnih, odnosno, duhovnih tema koje su mi bliske također će biti predstavljene kroz umjetničke tekstove. Naime, transcendentalnu meditaciju (TM) prakticiram već dvadeset i šest godina, a to mi je pomoglo da od ranog djetinjstva dublje spoznam tko zaista jesam, što bolje upoznam Onoga koji mi u srcu sniva. Meditacija mi je pomogla u vlastitom duhovnom razvoju, jačanju povjerenja u Kreaciju, u razvijanju mnogih vlastitih talenata, potencijala i beskrajnih dubina svjetova mašte, da otkrijem dublji mir, budem zdravija, a svoju ljubav njegujem prema cijelom svijetu i svim živućim bićima. Kao rezultat toga je da sam danas vrelo ideja, umjetnica koja je s velikom zahvalnošću kanal za riječi koje Kreator svih nas u mene spušta, netko tko dolazi do dubokih duhovnih spoznaja i uvida, a kao posljedicu toga vidi oko sebe podršku Univerzuma i njegove znakove. To sve s ljubavlju imam potrebu podijeliti s vama.

Zabava i humor bit će ovdje ne bi li vam namamili suze radosnice i opeglali sve bore koje su vam uzrokovale neprevladane ili dugo zatomljivane tuge. Uvijek sam za partijanje, ali kvalitetnim i plemenitim sadržajem riječi koje mirišu poput lotosa.

Ostaje da prerežem vrpcu i otvorim svoje latice do kraja, ispustim čarobnu zlatnu prašinu iz svog spisateljskog pera i srca te se vinem u let ka umjetničkom slobodnom izražavanju bez krinki i šminki.

Dragi čitatelju, udobno se smjesti, dok zamašćuješ prstima od čokolade tipkovnicu kompjutora ili pak prestani jesti taj sendvič iz kojeg ti upravo ispadaju svi sastojci, dok na smartiću ovo čitaš. Odustani na tren od tolikog jurcanja i promisli želiš li skočiti s padobranom u ovu blogovsku  pustolovinu. Bit ću taj tvoj padobran. Stil letenja nakon čitanja prepuštam vama.

Ako krećeš spavati i već si slatko zahrkao i zaslinio jastuk, no ipak se trudiš pročitati za danas zadnje napisane retke, neka te sljedeće riječi povedu ka mislima o ljepšem sutra, ispunjenijem svjetlom koje ne trešti u oči već pali žaruljice u tebi za tvoje originalne ideje i življenje pravog sebe:

U svitanje me čekaj, da bih te mogla povesti

u zemlju ispunjenja snova

gdje će naša ljubav cvjetati u ovo vrijeme buđenja.

Maja Jasić Dašić

Laku noć svaku i dobro jutro želim vašim dušama.

Drago mi je što postojite, bogovi i božice Sveopće Ljubavi.

Vaša Sestra, boginja lotosa,

Maja Jasić Dašić

Više od Maja Jasić Dašić
IGRA SKRIVAČA SA STRAHOM
Nema skrivanja, nikada više. Nekoć je to bila moja realnost. Ono od...
Pročitajte više
Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)