Šarolike vrste cipela, sljedećih tjedana gratis! Pročitaj dok ne daju potplatima vjetra.
Sve vrste su iz kolekcije retro cipela. Vraćaju vas sjećanju na ono što vas je žuljalo kod vas dok ste bili u njima ili što vas je pritiskalo kod tuđih cipela. Nosite li iste takve vrste i danas ili se mijenjate paralelno s modelima? Nosite li one za koje vam drugi kažu da su moderne ili one koje se vašem oku svide?
Od danas su ponovno aktualne u mom butiku od riječi, zvanom Krealinkin svijet čudesne obuće, odavno ignorirane i zaboravljene vrste cipela edukatorica kroz vaše dane na Zemlji.
Ženama retro cipele bude uspomene, a muškarcima su zanimljive oku, kao i način na koji se nosimo s njima i sa sobom u njima.
Od nekih vrsta koje butik ima, postoje i muški modeli, tako da svi mogu za sebe pronaći odgovarajući broj. Ipak, neki muškarci više vole otvorenih čeljusti motriti cipele na ženama, a sami svoje kupe dok pucnu prstima. To budu svake godine tenisice iste boje i izgleda, a kupe ih već na pragu trgovine, čim pogled zapne na prvima. Kod kuće neki najviše vole hodati u čarapama podrapanih peta, čak se u njima ne osjete zarobljeni, ako i prst izmigolji. Neki od njih izbirljiviji su oko žena nego oko obuće jer još uvijek traže pravu. Ona bi im znala biti modni stilist i promijeniti vrstu cipela. Njih će tek onda moći raspoznavati u moru klonova tenisica u svom cipelarniku koje su kao samci kupovali uvijek u istom butiku.
Iako neke vrste nikada nismo nosili, na tren zamislimo kako je drugima bilo uživljavati se u njihovo nošenje.
Šlapice
Borave tamo gdje su ti tragovi đonova djetinjstva. Majke nekad znaju sačuvati naše cipelice kojima smo optrčali čitav svoj golijatni svijet malene sobe praveći prve korake. Ako si nestašnija beba, poneki trag ostaviš i u svježem asfaltu pri razgledavanju svijeta izvan kuće. Zbog tog danas možeš reći da ti stopalo živi već odavno utkano u pore betona šetnice grada u kojem si tako brzo godinama protrčao. Rekao si mu adio s punoljetnošću, zbog odlaska na studij ili njegovanja pustolovnog duha ili zbog sudbonosnog izricanja da ljubavi života čiji korijeni leže prožeti s drugim, njihovim rodnim gradom.
Papuče
Ovi muški modeli su bolni za ego muškaraca. Odbojni su im jer si neki ne žele priznati da postaju ono što nose ako nemaju svoje ja i ako njihova žena glumi komandanta u vezi. Žene tu mogu biti mirne jer ne postoji naziv žene papučarke za njih. Prave su sretnice jer imaju i različite mogućnosti za odabir odgovarajućih papuča: seksi štikle ̶ papuče s čupavim dodatkom na vrhu, bapske papuče, kao i one djetinjeg stila. Takve imaju izgled životinja ili superheroja iz crtića, iako svog pravog junaka njihove vlasnice možda već imaju. Ako ga još iščekujete, ne gubite nadu jer sigurno neki manje ili više sličnih igrački-papuča kao vaše, isto tako sanja o vama. Pazite jedino da vam dođe momak s papučama bilo kojeg modela koji nećete kritizirati.
Bilo bi dobro za oboje da ga ne programirate u papučara. Poslušni robot koji će vam kao takav ubrzo dosaditi i kojeg pomalo gazite đonom vam zaista ne treba, kao ni čir na želucu zbog otpora i nerviranja jer vam ti pokušaji ne idu s lakoćom. Kad već došeće otvorena srca, ne zaboravite i vi raskriliti se za ljubav koja dopušta i drugome biti svoj. Tek to će vam otvoriti put u zajednički blistaviji život, popločen dijamantnim zvjezdicama podrške koje Univerzum na vas oboje spušta.
Tinejdžerske mudrice
Njih si u prilici nositi ako imaš sreću, kao boginja lotosa ovoga bloga, imati divnu majku koja uživa radovati se tuđoj sreći. Pazi da njeni voljeni imaju što više onoga što bi ih uveselilo. A ako je još pri tom nekoć imala i kožnu galanteriju cipela pa si išla s njom u nabavku u veletrgovine u druge gradove, onda si svoj nagovarački talent imala prilike izbrusiti. Ako uz to, posjeduješ i talent za umiljatost, obut ćeš istovremeno različite modele cipela. Učinit ćeš to što brže, dok majka ne gleda jer na drugom kraju trgovine bira za starije dame vrstu cipela zatvorenuše ozbiljuše.
Ignoriraš u daljini majčinu opomenu da odabereš samo jedan par koji ti se najviše svidi. Kad dođeš pred nju, kažeš oduševljeno kako si neodlučna jer obje vrste su ti neodoljive: mladenačka balerinka i antilop salonka za subotnje izlaske. Neodvojive su ti od stopala kao i tvoj jezik od slatkorječivosti kako ćeš ih brižno njegovati godinama. Obećavaš joj kao nagradu dovesti čitav gimnazijski razred sa ušteđenim džeparcima u njenu trgovinu. Dočeka te majčina potiha psovka da odeš u rodno mjesto, a to ti u tom trenu smije reći jer te i rodila. Podnijet ćeš i to zbog tih kožnih krasotica. Svejedno znaš da ti i to kaže iz ljubavi jer odmah nakon takvog izražavanja uslijedi:
̶ Može! Što ću s tobom! ̶ majčin smješak se nazre u kutku usana, a sva neuspješno glumljena ljutnja iščezne.
Ukalupljene crne salonke
Prvi posao kojeg voliš i o njemu maštaš još od djetinjstva. Sve oko njega ti je privlačno, kao i ti sređena. Dok peticama lupkaš prema nepoznatom, pomisliš da gaziš po srcu od uzbuđenja. Toliko si dugo taj posao čekala, kao i prvu priliku za zaradu. S godinama se lagano počinješ stiskati unutar tih kalupa salonki, onda kad postaješ čitava svoj posao.
Susrećeš se i sa zajapurenim zavidnicima koji ti pokušavaju podmetnuti nogu kad si uspješan u poslu i dobrih namjera. Ne daš ni na sebe, a ni posao sa solidnom plaćom, čak ni pod cijenu mira kojeg dozvoljavaš da ti ga otmu. Nezadovoljnici zbog vlastitog plačnog i ljutitog odraza u ogledalu, suze pokušavaju kod tebe izazvati. Nemaju toliko snažnu vatru, koliki je oganj moći u tebi. Ipak, toga puta odabireš plamen za vlastitu destrukciju, i to vatru svojih strahova i prividno bezizlaznih drama. Umjesto da vatrom pržiš gnjilost i isušenost negativnosti, pržiš sebe iznutra kao stostruka žgaravica.
Ako ti išta ili itko bez povoda prijeti otkazom iako si pošten i predan radnik, strah i nemoć maskiraš žešćim šopinzima, usavršavanjima znanja i radnim pripremama za taj posao do kasno u noć. Tu su još i utiskivanja poljubaca na usne onih za koje osjećaš da ti ne odgovaraju, no plašiš se biti sam sa sobom i kulom od strahova na šiji. Cjelove im daruješ, dok sebe ljubiti zaboravljaš.
Kući nosiš u tačkama brige koje ondje dodatnim poslovnim obvezama još dublje sakriješ. Ne prepoznaješ duže vrijeme da ti se briga uvukla u koži i kosti. Sve preko čega nabaciš prejaku šminku i dok se štitiš krabuljama, učini da izgledaš neprepoznatljivo čak i sebi. Ujedno ti strah izbije na tijelu ili u tijelu kao kronična bolest. Njeno šuljanje je polagano, no skok na tebe nagli.
Cipele nestvarne za zemlju
One su nestvarne čak i za oblake po kojima gaze. Na njima još nitko nije zaradio jer njihov dizajner još lovi svoje snove po nebeskom svodu. O takvima vrijedi sanjariti, ali ne predugo jer ideja za njihovu izradu možda posjeti nekog odvažnijeg umjetnika koji želi svoje korijenje pružiti u svijet.
Pustolovne otuđenke gležnjače
Nosiš ih kad si u fazi samotnjaka i kad ti to odgovara, onda kad tražiš sebe i loviš svoje izgubljene tragove po starim cestama, onda kad učiš od života bacajući se na nepoznate avanturističke serpentine. Nekada se potajno nadaš na novim stazama ugledati svijetle tragove nekog tebi sličnog, a onda te po prstićima lupne sudbina ne bi li bio strpljiviji:
̶ Ne još… samo hodaj, nauči prvo sebi darovati lagodnije korake. Eto ga na! Opet si se popiknuo, još si privukao u đon i čavao.
Onda kad te otuđenke odbaciš sa sebe jest kad te nađe netko kojeg nisi tražila povećalom i unervoženo sama, netko tko će se nekad namjerno saplesti o tvoju nogu da te zadirkuje i zavede, ali tko namjerava trčati ka novim obzorjima u istom pravcu s tobom.
Razjapljaruše rimljanke
Ostavljene su nasred pločnika nakon što misliš da su te namjerno izdale, iako su već godinama u mirovini. Čini se kao da su ti smjestile nevolju. Daju ti priliku hoćeš li plakati za njima kada jedan njihov đon ostane na cesti ili ćeš si pokloniti priliku uživanja u spontanom bosonogom trčanju do kuće ne brinući zbog mogućeg našpranjivanja ili smrdljivih psećih bombica po putu. Voliš duboko urezani trag na listu noge od njihovih spletenih vrpca. Nekada su takve cipele čarobnice i romantici pa spontano proliju u dogovoru s oblakom rijeku kiše, a netko dotad tebi nemoguć pritrči ti s kišobranom pomislivši:
̶ Kako zanimljiva polubosonoga djevojka! S njom bih u sve lokvice svojih dana rado stao.
Špičoke
Znaju upiknuti svojom naravi. Tvrdoglavog su karaktera kao i one koje ih nose.
Zveckajuće štikle srednje potpetice
Imaju na mjestu rista zvončiće ili plastične slabo prišivene šik krugove. Euforično vrište gdje god da zakoraknu:
̶ Evo nas, tu smo! Vedre i otvorene, a opet sigurne u sebe i da s nas neće pasti naša nositeljica. Nesputanog smo duha, a opet volimo ritam i latinoameričke melodije uz koje subotama plešemo. I ne trebamo se penjati na barove da bi se za nama okretalo. Čuju se naši zvončići već pri ulasku u kafiće.
Platforme
One su kao koketne glumice, a davne pretkinje su im japanske papuče okobo sa visokim komadom drveta koje su nosile gejše, ali samo kako im se ne bi uprljao skupocjeni predugački kimono. U današnjim platformama vježbaš za kaskaderku, kao i vještinu šuljanja divlje mačke. Dok prolaziš u njima, kao da si neuspješna akrobatkinja na štulama, iako se uvjeravaš da si kao traženija manekenka na pisti. Za mnoge žene koje su odlučile njegovati svoju kralježnicu, takve cipele igraju u filmu Nemoguća misija.
Ravnodušnice
Nezaljubljeničke prirode. Sve im je ravno: od potplata do tog što će biti od pogleda na njih. Ta indiferentnost više boli druge, one koji neuspješno glumataju da ih ne primjećuju. Njih čak ni ne nasmije škakljanje četke dok ih se čisti. Čak ni od prevelike umašćenosti od crne kreme nemaju stida, kao ni kada svojoj vlasnici ostave zatim crni trag na nogavici. Nekad znaju u hladnokrvnosti i pretjerati. To zaboli one bakandže kojima, dok su uz njih u predsoblju, rado srce zapleše.
Drugi dio čarobnog i zanimljivog popisa cipela slijedi u utorak.
Na mom novom Youtube kanalu Majin svijet čarolije pogledajte zanimljivi, poučan video Bosonogi razgovor u travi. Pretplatite se na moj kanal, lajkajte videa i dijelite ih s drugima.
Podijeli