PJEV KRILATE LJUBAVI

Ptica kos zenka
Ptica kos - ženka

Postojala je i ta šuma i taj dodir naš. Odjekuje i sad, baš kao i toga dana kada sam se prvi put odvažila propjevati i snimiti za Youtube recitaciju. Hvala Prirodo duše moje na uočenoj podršci i Tvome blagoslovu.

Ljepota i istina se same razotkriju, baš kao i laž i ružnoća. Treba biti samo pažljivi motritelj i moći vidjeti ušima, a čuti očima kako bi otkucaji tvoga bila uskladili se s tvojom pravom prirodom, ne bi li ju zatim počeo slobodnije živjeti.

Otkrila sam nedavno svoju slobodu dok sam snimala recitaciju za pjesmu Nađeni Bog. Kad se kamera ugasi, svih tridesetak pjesama koje znam već godinama naizust bivaju protočno izdeklamirane. Već kad se krene snimati, zajedno s kamerom upali se i glavni saboter u umu kojeg svi imamo.

Toga dana nisam ga htjela slušati tijekom svog prvog snimanja ikada, iako je bio prisutan i škakljao me blagom tremom. Zbog njega sam Šimićevog Nađenog Boga morala tražiti do nepogrešivosti i to desetak puta. I onaj jedanaesti put On se pojavio u sinkronicitetnoj podršci Njegove ptice.

Iako sam i tad zastala sa stihovima ne mogavši smetnuti s uma tog Kljunatog Raspjevanog Umjetnika s grane, tek tada shvatih da nema greške, sve je ovdje u pravo vrijeme i na pravom mjestu.

Zahvalila sam se Prirodi  na spoznaji kako postoji ljepota u našoj spontanosti i zaboravu, nečega što kritičar ego ne može podnijeti, iako je i sam nesavršen. To se dogodi onda kada egu dopustimo da utječe na nas, baš kao i kroz perfekcionizam.

Kada živite otvorenog srca za primjećivanje ljepote oko sebe i ako ste budni u sadašnjem trenutku, možete i lakše primijetiti blagoslove i znakove na svome putu. Ta ptica koja je glasno zacvrkutala odmah nakon izricanja naslova Nađeni Bog, došla je u pravom trenutku ne bih li osnažila vjeru i nastavila dalje. Taj pjev bodrenja bio je za mene osvježenje za duh i poletjela sam i do te ptice i do tog našeg Boga  ̶  Univerzalne Ljubavi, zbog kojeg sve zapravo činimo, ne bismo li Ga uočili.

To možda za nekog zvuči previše svetački i suviše religijski pa će uzdahnuti:

 ̶  Pih, zar sam ja ili bilo tko spojiv sa Božanskim? Ali učili su nas da je Bog izvan nas, da nikako ne može biti naš unutrašnji cimer.

Svatko ima pravo vjerovati u što god želi i izraziti sebe i svoj stav. Mene moja intuicija vodi u smjeru toga da odvajam religiju od pojma duhovnost. To su za mene dva potpuno različita koncepta. Sve ljude gledam kao braću, ne razdvajam nas, smatram da nam ne treba posrednik da bismo Boga, kojeg možemo nazivati kako god hoćemo (Univerzum, Kreacija, Ljubav, i sl.), pronašli u sebi i njegovali ga Bezuvjetnom Ljubavlju (koja On i jest)  ̶  jedinom za mene, nadreligijom.

Dragi moji, čitoljupci i mudroljupci, proširimo svoje vidike poput te ptice koja je baš poput Božanskog bila tada i meni nevidljiva i tamo negdje onkraj golijatnog stabla kojem se ne vidi kraj. Zbog toga kao da se još glasnije čula i njena melodija iz kljuna prožela je čitav prostor, dotaknuvši i moju dubinu, prodrmavši i zagrlivši i djelić božanstva u meni.

̶  Hej, tu sam, nisi sama, gledam te i plješćem ti dok pjevam, a ti pratiš zvuke svoje duše činivši ovo s golemom radošću i ljubavlju za sebe i druge, hvala ti na tome.  ̶  cvrkut Čarobne Ptice se još uvijek svijetom čuje, a namijenjen je svima nama.

Dragi riječouljevači koji pijete s vrela ovoga teksta jer vas je vaša duša pozvala i žudi da njegujete ljepotu još više unutar sebe, dobrodošli na stazu ovog pjevnog teksta u kojem vas želim podsjetiti da svatko od nas ima svoju pticu u životu. Ona će nam kad god zatreba pomoći vratiti nas našoj pravoj prirodi, kao i sjećanje zašto smo odlučili poletjeti nekoć davno do ove Zemlje i rođenjem pružiti svoju stopu na nju.

Taj Bog, Izvor svih pjesama, razigrani Igrač Ljubavi toliko nas je volio da nas je nekoć izdvojio iz sebe, iz svoje cjelovitosti i rekao svakome od nas:

̶  Ti, drago moje krilato dijete, ti si dio mene, baš kao i ostali i zauvijek će tako ostati. Želim kroz tebe se zaigrati i iskusiti na različite načine kroz sve vas kako je to biti ptica, a misliti da ne znaš pjevati, mučati dugo iako te potreba tvoje krilate unutrašnje prirode goni da ispustiš najljepše note iz sebe.

Nosit ćeš u ovoj fizičkoj realnosti amneziju o nama, o sebi u meni i svoj toj čaroliji koja se zove Božansko u tebi. I nijekat ćeš da imaš sluha za mene, a ja ću te zadirkivati u okolini kroz razne ljude i okolnosti, ne bi li se sjetio mene i otključao me u jedinom prostoru punog potencijala i svjetlosti kojoj se klanjaju sjene tame i nestaju  ̶  a to je beskonačni mikrosvemir, skrit fizičkim očima, onaj unutar tebe, dok boraviš u kavezu tijela.

Ono te ne mora sputavati da se izraziš, njega i imaš kako bi me kroz brojna iskustva i spoznao i napokon čuo što ti cijelo vrijeme šapućem:

̶  Ptico moja, otvori vrata svoga kaveza, baš kao i kljun i izrazi me na bilijun načina koji čine da poletiš kroz inspiraciju do sunca radosti i tamo ostani. Ne boj se da ćeš kao Ikar ako suviše pjesmom svoje duše doletiš do te užarene zlatne kugle, pasti i perje izgubiti.

Znaj ovo: tko se usudi imati snage pružiti svoja krila, dočekat ću ga, kao i sva moja podrška i milost, kroz zlatni trak kojim ću zagrliti tebe odvažnog, tebe koji napokon živiš oslobođenog sebe i pokazuješ svijetu svoju ljepotu i darove koje sam ti dao rođenjem.

Pjev moje ptice u šumi podsjetio me na veličanstvenost življenja ovog života. Ako smo zahvalni za male stvari, i one veće i prave za nas hrle nam u zagrljaj, ako smo spremni nasmiješiti im se.

Ta ptica bila je moj podsjetnik od Boga da vrijedi ono što činim i da nikada ne zaboravim zašto to činim, zašto je važno slijediti svoj san i ono za čim ti srce pjeva. Takve note koje su nam potrebne da ih iz sebe komponiramo šteta da ostanu zatomljene jer uvijek ćemo biti promukli, a glas će nam pucati u boli dok pjevamo balade o neprežaljenom snu kojeg se nismo usudili živjeti.

Izvlačit ćemo se da je to bilo zbog onog prolaznog: vremena, novca i straha. Tvrdit ćemo da je to ono što je rezalo naša krila u korijenu i da su to glavni krivci.

Jučerašnji svježi sinkronicitet došao je u liku jedne druge ptice – kosa. Nije pobjegao kad sam došetala do njega. Mogla sam mu se približiti i dugo je bio miran. Došao je kao odgovor nakon moje opuštene misli prijašnjeg dana, koju sam odmah i pustila i zaboravila, a ta je da trenutno nemam vlastitu fotografiju ptice koju bih mogla priložiti uz ovu temu teksta.

Zatim sam se smireno nasmijala i rekla si da će se za to već nešto posložiti jer uvijek dođe neka ideja i rješenje kada ne brinem.

Taj kos s fotografije imao je ozlijeđeno krilo i mogao je samo skakutati. Veliki mi je podsjetnik, kako meni tako i vama, da njegujemo svoj let kad nam je Kreacija već dala slobodu za to, slobodu izbora.

Ako nam se nekada dogodi, da ozlijedimo svoje krilo, prisjetimo se da je to samo privremeno. Ima još različitih stilova letenja i prilika za posjetiti inspirativne vedre oblake visina. Njima letimo onda kad vjerujemo da za nas to postoji, da mi zaslužujemo ljepotu ideja prikupljenih s nebeskih visina pokazati i podijeliti s drugima, a posebno ako su nam krila sazdana od ljubavi.

Ono što je Izvor nama, svojim pjevicama, rekao prije rođenja bilo je:

̶  Ozlijediš li svoja krila pa počneš kriviti druge za svoju nesreću, znaj da nećeš njima moći zamahnuti dok god ne pogledaš u sebe i čime si to prizvao u svoj život, kakvim mislima i kakvim pjesmama koje si ponavljaš, grdeći sebe pa time i Božansko u sebi.

Ako vjeruješ da nikada nećeš poletjeti, podržat ću te i tako će biti. Ako pak vjeruješ da će tvoje letove nebo uvijek pamtiti i nagrađivati dugama nakon kiše i sunčevim zrakama, i to ću ti također darovati. Ovdje si da se igraš kroz pjesmu i let kroz život koji prolijeće sporije i radosnije, kad si i sam ispunjen vlastitom pjesmom o ljepoti. 

Iscjeljenje krila prepusti meni, draga moja Ptico, i ako ti se plače, sve jecaje i gorčinu suza ispusti iz sebe, a zatim me pronađi u sebi pa da poletimo put neba koje čeka ne bi li zadivljeno zatutnjilo:

̶  Ah, Ptica koja je pronašla Boga u sebi, predivno! Sanjalo sam o tome dugo, da ju vidim ispunjenu cvrkutom smijeha. I sada sam kao nebo počašćeno što plovi mojim beskrajem svjesna da je oduvijek svoj vlastiti krilati dar bila. Bog  joj je cijelo vrijeme snivao na krilima koje nije mogla pružiti ispred sebe i pronaći Ga, dok god Ga nije raspršila po svijetu slobodnim lepetom  pjevušeći:

̶  Nađeni Bog… ne traži Boga mišlju…u praznini, budi puna Njega  ̶  tu te On, van uma, čeka.

Kratki video s ovdje opisanim događajem možete pogledati na mom Youtube kanalu Majin svijet čarolije:

Video Poklon prirode

Ako vam se tekst svidio, ostavite ispod komentar, podijelite ga s prijateljima preko Facebooka (ikonice za dijeljenje su ispod teksta dolje) i lajkajte ga na Facebook stranici Boginja lotosa – blog Maje Jasić Dašić.

Pratite svakoga petka nove objave na ovome blogu.

Posjetite moj Youtube kanal Majin svijet čarolije, stisnite PRETPLATI SE (besplatno je), lajkajte videa, komentirajte i dijelite ih s drugima.

Više od Maja Jasić Dašić
MEMOARI ŽEDNE PJESME
Lažnom me prikazuju. Ovim putem zapovijedam slovima da se posebno istaknu kroz...
Pročitajte više
Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)