Tražim ja tako jučer u katalogu knjižnica naslove koji me zanimaju. Sjetim se upisati i ime svog romana. Vidjevši tri posuđene Kraljice igre u katalogu Knjižnica grada Zagreba i dvije u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek, zamislila sam čitatelje diljem Hrvatske (a i šire) kako stišću knjigu pod miškom kao da će im je netko iznenada oteti i žurno odlaze iz knjižnice kući osvrćući se. Jedina prijetnja zbog koje su se na ulici stresli, pa im je knjiga umalo pobjegla, je grmljavina zbog čega potrče. Borba je to, nezamisliva, za svoj mirni kutak i susret s još neznanim, mističnim likovima. Neki se čak pitaju hoće li se kao čitatelji svidjeti novim likovima i njihovo viđenje njih i okolnosti koje proživljavaju u fikciji.
Čitatelji utonu u fotelju ili kauč i otisnu se u pustolovinu i igru slova. Mirišu s oduševljenjem stranice nove posuđene knjige jer su je među prvima posudili, a tek su je knjižnice nabavile. Već su i suze ganuća poškropile pojedine rečenice. I stidljiv, ali i gromki smijeh su čule korice knjige zbog čega je Lalita s naslovnice sigurno na tren otvorila oči.
Već su možda nastale prve masne packe nakon jedenja krafni iznad knjige (osnovno prekršeno pravilo koje od prvog razreda učim osnovnoškolske đake kad im kao knjižničarka predajem o knjižnici, pravilima posudbe i ponašanju u njoj), ali oprošteno je jer knjiga je zaista napeta i tko bi se odvajao od nje i išao jesti drugdje (fina zamolba: Ipak neka salveta bude vaš korisni poslužitelj, ma i odjeća ako treba!) Molim samo nikako ne čitati u kadi uz svijeće! Znam vaše sentimentalne potrebe, u romanu također ima i romantike. No, kao prvo, ljeto je i ne trebate paliti ogrjev tik do sebe, jedino ako vam je slaba cirkulacija stopala (ima i takvih – moja malenkost). Roman je napet pa bi se zbog vašeg uzbuđenja mogao zapaliti na plamenu. Tko bi se u tim trenucima panike mogao sjetiti da voda u kadi može biti spas?! Sigurno ne želite dolazak vatrogasaca koji vam upadaju u kupaonicu (jedino ako su zgodni) i mnoge slične drame i pehove kakve je i lik Lalite doživljavao. Knjiga bi se mogla i smočiti. U moru drugih književnih djela ona će sigurno i s lakoćom zaplivati, no ipak želi doći suha do sljedećih korisnika knjižnice.
Što li sve jedna knjiga može upiti? Ne samo da nosi piščevu energiju, ljubav, strast za pisanjem i zaigranošću riječima, nego upija i emocije, energiju čitatelja zbog kojih se knjiga i pisala, vas koji sve te rečenice zamišljate kao audiovizualne slike u svojoj mašti, a zatim duboko ponirete u zaplet. Ronite dubinama stanja likova i porukama koje vam zagolicaju srce. A ono vam brže zapleše kad Lalita upozna markantnog glumca Edwarda.
U dijalozima ako likovi flertuju, kao da ste uz njih i sve to bez grižnje savjesti prisluškujete (zloćke male!), čak biste se htjeli naći na njihovom mjestu. Sav svijet kroz sat ili dva čitanja stane, a onaj unutar knjige buja, cvjeta, preživljava, ranjava se, paničari, raduje se i zabavlja. Bude se avanturističke situacije u kojima bježimo i skrivamo se zajedno s likom.
Kad njegov život visi o niti, grizemo nokte iako to nismo činili još od osnovne škole. Mi bodrimo svog junaka i ne damo mu pasti, vrištimo neka ustane i zbog nas preživi. Kroz navijanje za njega zapravo bodrimo sebe i tijekom te pisane igre u sebi pronalazimo tu Lalitu i Edwarda. U trenucima ljutnje na spletkaroše u romanu nasmijemo se simpatičnim nevoljama koje izvodi Lalitin vragolan mops Bleki. Sjetimo se tad svog ljubimca koji je okupirao poveće mjesto u našem srcu i probudio ga spontanom radošću.
Zatim strah zbog Lalite i sjećanje kada smo mi bili u bezizlaznoj situaciji. Što učiniti tada? Čitanjem spasiti ne samo Lalitu, nego i barem jedan dio sebe. S većom lakoćom udahnuti i hrabro krenuti prema naprijed. Zagrliti rješenje kao najljepše buđenje u zoru s osmijehom i spoznajom da život ima smisla i sve se događa za naše najveće dobro. Mi smo ti koji dajemo (be)smisao situacijama, emocijama, mislima, željama, odnosima. O našem pogledu na svijet ovisi čitav naš život.
Svijet i njegove stanovnike možeš vidjeti kao knjigu bez korica, razderanih stranica. Ne bi želio da žive njezine duboke rečenice, nego bi je spalio na lomači kao zabranjenu knjigu. Misliš da je takva knjiga skupila vlagu, plijesan, tvoje zaslužene škrabotine flomasterom i riječi mržnje, a njezin stalni čitatelj jedino je ličinka kukca koja se njome hrani. Sve to što vidiš u knjigama, kao i u ljudima, to nosiš u sebi. To crnilo želi iskočiti i otići iz tebe, a tvoj je okov. Ti mu ne dozvoljavaš, kao ni sebi, biti pravi, istinski ti.
Svijet i ostala živa bića možeš vidjeti i kao jednu neustrašivu knjigu tvrdih korica koja pobjeđuje unatoč prizorima u njoj, knjigu koja kad bi te mlatnula po glavi, zbog količine stranica, ali i misaonog sadržaja, izokrenula bi čitav tvoj pogled na život i više ne bi bio isti, nego autentičniji, odvažniji i ljubavniji. Ako bi knjizi dao slobodu govora, jer ona je poput svakog živog bića i zaslužuje joj se glas čuti, ti bi bio njen novi junak, spasilac.
Ako je knjiga posuđena u knjižnici pa u njoj ostavljaš na papirićima poruke budućim čitateljima da i njih čeka rast kroz nju, rušenje prepreka, širenje granica uma i kako je u tebe ugradila sto novih kozmosa u kojima ti srce želi eksplodirati zbog tolike ljubavi, da, moram ti onda reći istinu: ti si strastveni zaljubljenik u papirnu dušu koju svaka knjiga nosi, ti si nepopravljivi bibliofil.
Ako si sve muke i nirvane, smiraje u crnilu noći prošao zajedno s likovima, znojio se kad su oni skidali sa sebe vlastite utege bola, ti si onaj zbog kojeg su piscima još otvorenija srca i umovi za maštu i stvaranje, a knjižarama i knjižnicama vrata za kupnju ili posudbu i pohranu intelekutalnog, bezvremenskog i bezgraničnog blaga ovog svijeta.
Hvala čitateljima Gradskih knjižnica Zagreb i Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek što posuđuju Kraljicu igre. Hvala i svim drugim knjižnicama koje će tek otvoriti svoja vrata tom mom romanu ne bi li se što više čitatelja poigralo s njome. U Kraljici igri sigurno će pronaći svoju zabavnu, ohrabrujuću i mudru prijateljicu.
Objavljeno 19. 8. 2026. Sva prava pridržana © Maja Jasić Dašić
Ako vam se ovaj tekst svidio, ostavite ispod komentar, podijelite ga s prijateljima preko društvenih mreža (ikonice za dijeljenje su ispod teksta dolje) i lajkajte ga na istoimenoj Facebook stranici Boginja lotosa – blog Maje Jasić Dašić.
Pratite moj kreativni rad također i na mom INSTAGRAMU gdje dijelim objave pod svojim imenom Maja Jasić Dašić.
Podijeli