̶ Ne može tako, moraš joj istinu sasuti u lice i detaljno ispripovijedati kako je teklo tvoje koračanje ovim našim šumovitim krajem, a ne joj pričati ono što priželjkuje njeno srce! ̶ cijukne krvožedni mališan šišmiš Njusinijan pokriven svojim krilima kao da se štiti od hladnoće. ̶ Zar stvarno misliš da ne bi sa sobom iz ove šume u njen dvor ponio miris poznat kao rijedak vrhunski parfem Lahor poljupca istine? Da joj izmisliš svoje zgode, pao bi mi u očima kao otac i zbacio bih te sa svoje grane tek za tri sljedeće ere postojanja čuvara ove šume.
̶ Radije bih pao s ove grane, nego u mrklini tvojih očica jer škakljaju me tvoja krila. – nervoza me je potaknula na štucanje. ̶ Molim te, makni mi se iz naručja! Nisam nikada znao biti dadilja.
̶ Zar stvarno misliš da svatko može zaslužiti bijeg odavde i bezbrižno utrčati u portal? Zeznuo si stvar, stari. Nisi smio biti tako sarkastičan prema našoj Trakici. Ovdje ti također svi imamo dar za telepatiju, zapravo mi smo njeni velemajstori kod kojih ju svi Šalamirijci, skloni duhovnim vodama, dolaze izvještiti.
̶ Nisam znao da i svi vi strašitelji i zvijeri ove šume imate taj talent. Ne gine mi onda vječni pakao u krošnji s tobom. Oh, sine, baš si teške naravi. Tako još malen, a već filozof s diplomom čarobnjaka ̶ velemajstora u čitanja misli. Radije mi reci put do tog vašeg čuvara šume.
̶ Kažu da je strašan, no nitko ga nije nikada vidio.
̶ A ako čuva ovakvu strašnu šumu, možda je i sam zaista takav. I ti si na rubu da pokažeš svoje očnjake, a tek ona dolje divljakuša Crventraka! Ne bi me čudilo da je ona lažirala napad vuka na baku još od malih nogu i zapravo nedužnog dlakavca pojela. Siguran sam da se lako ogladni kad se izgubi put do bakine kućice. Ipak ona sprema najbolji gulaš od pjevajućih krumpira koji plaču od radosti kad vide svoje kušače.
̶ Neki Šalamirijci iz grada, daleko od naše šume, možda se služe takvim prljavim podmetanjima drugima koja se nikada ne otkriju. Neki od nas zločestoća se u šumi koriste gnjusnim plašenjem dobrica i prijetnjama, no to se ne skriva. Ovdje se odmah sve vidi tko je kakav i to se nikada ne taji. Da tako nešto učinimo, ostali bismo bez noći koju nam kao hranu donosi čuvar šume. Ostali bismo i bez njega kad bismo kovali urote jedni protiv drugih. Kad sam krvoločno nastrojen, to svi vide. Nemam što ujedati iza leđa i oduzimati dah života drugima. – izdahne šišmišić ubrzano dišući.
̶ Hoćeš reći da vi uopće ne uzimate živote, već samo javno izazivate? Želiš me uvjeriti da si običan slinavac koji je tek izišao iz pelena, a ne sprema mi iskopati oči zubima i vratiti me u ralje Crventraki?
̶ To su činjenice, a tama koja nas okružuje i nije toliko strašna koliko to sam sebi predstavljaš. Kad bi se protiv nje prestao toliko ljutit boriti, to ne znači da bi nam se predao, kao i da bi postao negativac, već bi brže i lakše prošao ovu šumu ostavljajući u njoj svijetli trag za one nalik tebi, kao i za neka druga, umiljata bića koja s nama ovdje žive.
̶ A baš sam te htio pitati za neki prečac kroz ovu noćnu moru. Gledajući kartu pronađenu unutar zmaja i slušajući te, izgleda da mi ne gine duži put.
̶ Duža staza ne znači manje vrijedna ili puna strahova koji su opravdani. Oni isključivo ovise o tebi, hoćeš li ih potpirivati i hvatati se na njih.
̶ Sad pomalo i sumnjam hoću li ikada postati pripovjedač na Flovijinom dvoru i hoće li mi ona uopće postati njegovateljica pjeva srca.
̶ Moraš biti spreman da to trenutno ne možeš znati, što ne znači da to neće biti. Ako i ne osvojiš tu princezu, to ne znači da ne postoji neka koja bi više pristajala uz tvoju sanjarsku dušu. Baš si, vidim naopak, oče.
̶ Sine, ti si čak i doslovno naopak. ̶ pogledam ga kriveći glavu dok je on viseći se njihao.
̶ Znam, takav sam si najdraži, a i brže dođem do rješenja.
Anđeo u meni šapnuo mi je da mu otpjevam budiličicu ̶ pjesmu koja noćne sisavce lakše razbudi ne bi li im bezbrižnije i s manje stresa prošla noć. Zbog nje na neko vrijeme nije morao loviti hranu, već mu je direktno padala u usta ona koju bi si zamislio. Kao zahvalu na pjesmi i što sam ga ipak prihvatio kao člana obitelji i tamu oko njega učinio jasnijom, ne bi li se u njoj i sam bolje snalazio, predao mi je u njušci poklon. Zlatnim suncokretom, koji oživljava kad ga se poljubi i izvodi akrobatske, duhovite plesove, trebao sam lakše pomoći Crventraki ne bi li otopila stijenu od srca i pustila me kroz portal.
̶ Uh, dobro je, već sam mislio da ću joj morati prati stopala i ljuštiti kurje oči. Sigurno ima takva stopala jer po cijele dane hoda na štulama od cipela kojima je potpetica visoka metar i pol.
̶ Taj izazov i dalje je tvoj. Ipak moraš pronaći način kako ju zavoljeti. Onda će i lakše djelovati ovaj suncokret, inače se neće moći aktivirati.
̶ Sad me je uhvatio i strah. Bilo je puno lakše šaptati na uho onoj Zemljanki blogerki riječi za tekst Igra skrivača sa strahom koji je objavila, a tiče se rješavanja straha. Očigledno svoje mudre savjete sada trebam hrabrije nego ikad prije i provesti u djelo.
̶ Oče, ja vjerujem u tebe. A gdje se tvoje povjerenje sakrilo? ̶ pruži krilo i poškaklja me ispod pazuha namignuvši mi.
Padnem ispred Crventrakinih nogu od čije veličine joj nisam vidio lice, no osjetio sam kako se pod nama trese tlo. Izgleda da je tek pravo čudovište u njoj probuđeno.
U petom dijelu ove bajke, SLJEDEĆEG PETKA, saznajte hoće li naš junak Forsanije preživjeti i doseći ono za čime traga. U slučaju potrebe za suzama radosnicama ili žalosnicama, molim vas, pripremite maramice.
Ako vam se priča svidjela, ostavite ispod komentar, podijelite ju s prijateljima preko društvenih mreža (ikonice za dijeljenje su ispod teksta dolje) i lajkajte ju na Facebook stranici Boginja lotosa – blog Maje Jasić Dašić.
Pratite SVAKOG PETKA nove objave na ovome blogu.
Pratite moj kreativni rad također i na mom YOUTUBE KANALU Majin svijet čarolije (stisnite PRETPLATI SE – besplatno je), kao i na INSTAGRAMU gdje dijelim objave pod svojim imenom Maja Jasić Dašić.
Podijeli