Nikada nisam ni mogao zamisliti da bih mogao postati anđeo ovog svijeta zvanog Zemlja. Počeo sam živjeti tu svoju istinsku bit tek kad sam spoznao istinitost riječi ispisanih u Apolonovom hramu u Delfima: Upoznaj samog sebe.
Kao pečat tom vlastitom unutrašnjem otrežnjenju i potvrdi o pronalasku radosti kojom bih mogao barem malo osvijetliti planet, dala je naslovna fotografija ove moje životne priče objavljene na ovom blogu.
Tko me kroz tu fotografiju gleda samo osjetilom vida, vidjet će obris nekog bucmastog dječačića koji je zaogrnut tamom. Ako osvijetlimo svoj pogled na mene, kad se upali svjetlo svijeće, ali i ono vaše vlastite spoznaje, moći ćete primijetiti moja krila i da sam došao služiti ljubavlju na ovom planetu.
O vama ovisi na što ćete na toj fotografiji baciti pažnju: na globus utonut tamu ili možda svjetlo koje je blago, no kao povjerenje u hrabrim srcima tinja i donosi pozitivno motrenje na budućnost ove Zemlje. Kao anđeo koji je odabrao roditi se kao čovjek, na umjetničkoj fotografiji predstavljam svakog od vas čitatelja. Iako ne vidite zbog tame da nosite krila, to ne znači da ih ne nosite i da ih s vremenom i spoznajom svojih vlastitih vrlina i njegovanjem istih nećete moći nesputano rastvoriti.
Možda je potrebno usuditi se pogledati u ogledalu i nasmiješiti se svom odrazu jer u njemu ćemo vidjeti samo ono što si tada poklonimo. Puno je lakše naučiti se nasmiješiti se sebi u ogledalu, a time i životu svakoga dan, nego postati sova koja može okrenuti glavu za 270 stupnjeva i neprestano uživati u ljepoti svojih moćnih pernatih ruku.
Veselim se tom trenutku kada ćemo zajedno sjati pa ćemo slaviti život ne samo na dan Božića koji nam se bliži, nego svakoga dana. Skeptici neće vjerovati da krenuvši od sebe i svog stila života, načina razmišljanja i kvalitetnog življenja svakoga dana počinjemo polako, ali sigurno graditi osvjetljeniji svijet.
Sumnjivci govorit će kako su takva čuda nemoguća jer tako mali i nemoćni kako bismo uopće mogli doprinijeti nekoj promjeni. Postoji teorija zvana Efekt leptira. Jedan zamah krilima leptira u Brazilu može stvoriti tornado u Texasu. Tako i svako naše djelovanje bilo gdje da se nalazili može dovesti do promjene u svijetu i izazvati kaos ili najveće dobro. To znači da je svatko odgovoran za svoje postupke i svatko je značajan jer svojim mislima i osjećanjima možemo utjecati na svijet i na to hoće li se lanac sreće širiti dalje ili prekinuti.
Oni skloniji negativnijem pogledu na život će uvijek tvrditi da sam anđeo tame zbog prosuđivanja iz straha i isključivo na temelju onoga što na prvi pogled vide. Ono što trenutno uočavaju u svijetu velike su sjene zla. Umjesto da bace svoju pozornost na svoje unutarnje blago i kako bi planet oni mogli uljepšati krenuvši od sebe ne uočavaju na čemu bi mogli biti zahvalni, a što sada imaju.
Ako se ijedno ljudsko biće s vremenom fokusira na svoju iskričavu, svjetlosnu prirodu svoga bića i osvijetli i svoje tamne strane, prihvati ih i s ljubavlju, rasvijetli tako da mu više ne štete već služe za njegovo i sveopće dobro, tada će radosniji naš zajednički let biti, kad više nas zaleprša krilima i pokloni svijetu najljepši dio sebe.
Dati od sebe najbolje Zemlji, kao ja koji zvijezdu hrabrosti i povjerenja pružam prema toj našoj modro zelenkastoj lopti ljepote, kao na fotografiji, vjerujući u konačni mir na njoj, to je najveći poklon koji si možemo darovati i ostaviti iza sebe, kao smrtnici tijelom, no dušom vječni. Poklon svijetu može biti svatko ako sitnicama poput osmijeha, zagrljaja, lijepih riječi, dobrih djela i talenata daruje druge ne očekujući da bi mu se to istom mjerom trebalo vratiti. Kad voliš i s ljubavlju i zaigranošću daješ, već si na dobitku.
Za ovaj Božić, podsjetit ću se kako vrijedi nastaviti biti anđeo sebi i drugima svakoga dana. Odlučio sam krenuti od sebe. Prekopavši po svojim željama srca i svojoj nutrini u kojoj sam pronašao i lijepo i ružno, osvijestio sam da imam snage i ljubavi za otpustiti sve brige, strahove, tuge i ljutnje, sve što me još do nedavno kočilo u življenju slobode leta i širenju i njegovanju ljepote i plemenitih djela.
Kad upoznamo istinski sebe, nikada više nećemo poželjeti drugome zlo ni u mislima. Nećemo biti oholi i ljubomorni jer znat ćemo da se anđeo krije u nama samima i da imamo sve što je potrebno da bismo to u ovom životu i pokazali. Upoznaj samog sebe i pronaći ćeš blago koje nikada više nećeš htjeti zadržati samo za sebe ili duboko zakopati da ga ni sam ne možeš više pronaći.
Budi ono što želiš gledati u svijetu. Neka tvoj zamah krilima izazove sreću kod drugih jer time širimo svoju svijest, a planet slobodnije diše. Kad sam kao anđeo skučen u tijelu čovjeka počeo živjeti te riječi, u svakoj tami našao sam barem tračak svjetla. Znao sam da ako ću gledajući patnju i sam isključivo patiti neću napredovati, a ni okolina neće doživjeti katarzu izlaskom sunca novoga dana.
Prigrlivši patnju i suosjećajući, učeći lekcije koje život donosi i vidjeti i u njima blagoslove, čini da se naša krila sve više iscjeljuju. Tad možemo lakše uočiti s vremenom da se sve uvijek odvijalo za naše najveće dobro i da nas je odvelo upravo ondje gdje trebamo biti kako bismo se letom uzdigli u nove, radosnije i ispunjenije visine.
Znam da sam tamo negdje daleko ili pak u mome susjedstvu svojim mislima i toplim osjećanjima uljepšao postojanje barem na trenutak nekoj duši, svojom pozitivnom, umirujućom energijom. Ona je svuda oko nas, vječna i neuništiva, i iz nas se širi i utječe na svakoga od nas, baš kao što se i kroz teoriju Efekta leptira uočava. Energija može biti razorna ili stvaralačko nadahnjujuća, to ovisi o nama.
Kad već isijavam tu životnu energiju iz sebe, onda kao netko tko je zemaljski anđeo, odabirem poroditi onu njegujuću i iscjeljujuću. A tada svakog dana bit će Božić, a s vremenom i svakom od moje braće anđela koji su s razlogom i bez slučajnosti došli biti na svoj način poklon ovom svijetu.
Dok nastavljam svoj let i pravim kreativna salta iznad mnogih planina i rijeka, na svoj, unikatan način, bacit ću na vas, draga braćo anđeli, za kraj ove moje blogovske priče, mudre riječi slavnog perzijskog mistika, filozofa i pjesnika iz 13. stoljeća, Rumija. Živite ih sa spoznajom da ste ih dostojni sada i zauvijek:
Bog te vodi s jednog osjećaja na drugi i uči te preko suprotnosti, tako da bi imao dva krila za letenje umjesto jednog.
Objavljeno 22. 12.2023. Sva prava pridržana © Maja Jasić Dašić
Ako vam se ova umjetnička priča svidjela, ostavite ispod komentar, podijelite ju s prijateljima preko društvenih mreža (ikonice za dijeljenje su ispod teksta dolje) i lajkajte ju na Facebook stranici Boginja lotosa – blog Maje Jasić Dašić.
Pratite SVAKOG DRUGOG PETKA nove objave na ovome blogu.
Pratite moj kreativni rad također i na mom INSTAGRAMU gdje dijelim objave pod svojim imenom Maja Jasić Dašić.
Podijeli