Ne želim joj dati do znanja da sam u blizini. Volim je promatrati često, pogotovo dok čita u parku, kontemplira o svrsi postojanja duše, svijeta, odnosa i pije svoj omiljeni čarobni napitak kakao. Kad joj završi na nosu, dok misli da je nitko ne primjećuje, pokušava jezikom pokupiti ostatak. Uvijek uspije i svaki put se rastopim od dragosti i smijeha. Zbog toga voli o sebi reći da ima jezičinu kojom povrjeđuje druge. Onda je pokušavam kroz misli ohrabriti, kao najbolji tihi motivacijski govornik, kad se uvjerava da nije zbog svojih pogreški i ponekih sebičnih djela najsvjetliji primjer ljudske vrste. Tad je uvjerena da bi zbog toga trebala postati mrav u idućem životu, sakriti se u najtamniji kutak prirode i nestati da nitko to ne primijeti. Ako bi je itko pronašao povećalom, onda bih to bio ja. Tužan sam kad si grubošću srce grči pretvarajući ga u tvrdi, nesalomljivi, gorki bombon kojim možeš slomiti zube.
‒ Ne, to nije istina. Što si to pričaš? ‒ šapućem joj u tami, igrajući se skrivača iza zavjese i zamišljajući da me traži. ‒ Da bi izašla iz živog pijeska, moraš se uhvatiti za stabljiku lijepih sjećanja o sebi kao pobjednici, onoj koja je pomogla zgrbljenoj usporenoj bakici odnijeti vrećicu hrane preko zebre, sve do njene kuće, makar gladovala tu večer jer sebi nisi stigla ništa kupiti. A što je s onim silnim uplaćenim donacijama bolnicama i nezbrinutoj djeci kad si zadržala anonimnost? I da to nisi učinila, svejedno bih upravo iz tebe, makar trajalo stoljećima, želio izvlačiti čistoću duše na vidjelo i tapšati te po ramenu kad te nemoć presavije, a zatim skameni tvoju posturu tijela.
Mene moja anonimnost ne boli, a moja sreća beskrajna je poput sjaja zvijezda na nebu, onda kad se oslika savršenstvo tvog nesalomljivog smiješka, kad dobiješ male bitke s vlastitim oronulim mislima ili kad osjećaje zagrliš i preobraziš ih u ljubav prema sebi. Tad vidim i energetske pipke ljubavi kako se pružaju iz tebe ka drugima u obliku moćne i duboke bijele svjetlosti. Njima u trenu uspiješ oraspoložiti tridesetak ljudi u svom susjedstvu, samo svojim prisustvom u blizini, a da nikad ne saznaju što ih je to opustilo i odagnalo utege čemernog promišljanja i ponašanja. Stvaraš lanac dobrote kojim se polako rađa, novi kreposniji svijet.
Kad bi se samo češće sjetila, posebno onda kad ti je teško, sebe tijekom određenih životnih situacija. Sigurno nisi svjesna kad ohrabruješ druge da ti izlaze ljiljani iz usta i ti zamirišeš život mnogima. Tad si poput neke umjetnice u voljenju, a tvoju rascvjetanost jasno vidim, kupim te tvoje otpale cvjetove i bacam ti ih po stazi koju ćeš tek proći.
Najdraža moja, nije mi jasno zašto sebe najčešće bičuješ kritikama i osjećajem da nisi dovoljno dobra. Zbog takvih laži koje si u težim emocionalnim trenutcima upućuješ, isplakao sam dosad bilijun litara suza. Bilo ti je lakše kad sam ih saprao s tebe u obliku zlaćanog slapa zbog čeg si se osjećala bolje i kao nanovo rođena. Nisi znala da sam ga stvorio zbog tebe, kao alat iscjeljenja. Tvoj sam misteriozni iscjelitelj koji želi da spoznaš svoju vlastitu divovsku snagu. Zato mi nije bitno hoćeš li me ikada poželjeti upoznati i saznati za moje postojanje.
Pokušao sam ti se mnogo puta direktno javiti, no ti si svaki put pomislila da ti netko provaljuje u stan ili da ti štakor ulazi u sobu. Uvijek sam ti neka babaroga, no ne zamjeram jer ne znaš ništa o meni, a to ni ne očekujem. Poznajem te bolje nego ti samu sebe. Da ti se iznenada pojavim pred vratima, to bi u tebi izazvalo traumatski stres. Stoga ostajem daleko od plavetnila tvojih očiju dok god ne budeš spremnija za naše dublje upoznavanje.
Imaš izbrisano sjećanje na to da smo bili nerazdvojni prijatelji u djetinjstvu, a naše igre čudesni trenutci kušanja raja. Roditelji su ti nakon pete godine zabranili pričati o meni. Ignorirala si me kad bismo se sreli. No, ja te i dalje ipak neprimjetno pratim. Budući da sam se uvježbao za zaštitara, lako sam one bitange, koje su te prije dvije godine pratile i htjele ti nauditi, spriječio u tome tako da su u mrklini noći stali u rupe prepune lokvi i iskrenuli gležnjeve. Uspjela si otrčati na sigurno dok sam te ja pratio čuvajući ti neprestano leđa. Zaista ništa ne očekujem zauzvrat za to. Meni je samo bitno da barem tijekom sna utoneš u toplinu mog zlatnog zagrljaja i da osjetiš sigurnost. Nisam ptica iako mi svi daju krila, no nadvijem se i bez njih nad tobom ako ti prijeti pasti na glavu cigla, staklo ili NLO. Tome ipak služi anđeoska garda.
Čak i kad ne gledaš, postoje svjetlosne, tebi nevidljive oči koje nikada ne skidaju pogled s tebe. Ti si moja klijentica zbog koje je vrijedilo krenuti ostvarivati svoju misiju ovdje na Zemlji. Posebno u to vjerujem kad uspijem više zbližiti tebe s vlastitom dušom i ljepotom koja u njoj plamti.
tvoj vjerni svjetlosni čuvar
Objavljeno 26. 6. 2026. Sva prava pridržana © Maja Jasić Dašić
Ako vam se ova kratka priča svidjela, ostavite ispod komentar, podijelite je s prijateljima preko društvenih mreža (ikonice za dijeljenje su ispod teksta dolje) i lajkajte ju na istoimenoj Facebook stranici Boginja lotosa – blog Maje Jasić Dašić.
Pratite moj kreativni rad također i na mom INSTAGRAMU gdje dijelim objave pod svojim imenom Maja Jasić Dašić.
Podijeli