Je li ljepota iskorijenjena u našem dvadeset i prvom stoljeću? Ona nađe put do onih koji je njeguju. Nije dovoljno samo je gledati. Nju treba svakodnevno malim koracima stvarati. Ako se boriš za opstanak ljepote u ovome svijetu, jačat će samo taj otpor ka rušiteljima, kao i borba, patnja, suze, krv, znoj jer se fokusiraš samo na crnilo u svijetu. Ti onda živiš ono protiv čega se boriš. Zastani i promotri da iskorjenjivanjem potencijalnog iskorjenitelja cvijeća, barem u mislima, isti si kao on. Daješ mu energiju da opstane i djeluje iz neznanja i sužene svijesti tako što misliš na njega, ogovaraš ga ili u sebi vrtiš akcijski triler u kojem mu se ne piše najbolje.
Negativnim mislima o drugima sebi privlačimo nesreću jer je sve energija, energija smo mi. Sve nas je stvorio isti Stvoritelj. Budući da je tome tako, svi smo na neke neobične načine povezani i braća smo i sestre. Kada negativac, kojem si poklonio vrijedne minute u svome životu razmišljajući o njemu, plijeni često tvoju pozornost, raste kao korov pomutnja u tvojoj glavi, a u životu ti tada ljepota ostaje skrita. Koprena ispred očiju prekriva divotu koja te mogla potaknuti da nešto vrijedno i kvalitetno zasadiš u svom životu.
Budimo radije kao ove tratinčice s fotografije. Rastimo unatoč prljavom i ružnom betonu oko nas, probijmo se kao one i budimo otkačeni individualci, različiti od ostatka betonskog svijeta oko nas. Taj sivi svijet asfalta i njegove ploče identične su da bi se uklopile u druženja i dane drugih, da bi se svidjele nekome tko se sam sebi zapravo iznutra ne sviđa. Stvarajmo konstruktivna čuda u ovome svijetu makar nas zbog toga zvali čudnima, drugačijima. Zašto bi nam to smetalo? Sve što je tajnovito i nepoznato drugima, zapravo nas je toga strah dok god ne pročistimo svoj um i srce i usudimo se vidjeti ljepotu u drugima.
Najlakše je odati se tami misli, jaukanju nad ovim svijetom i bacati svoje dane ni u što razmišljajući o onome što ne možemo promijeniti. Krenuvši od sebe, stvarajući vlastiti sretni svijet, on se prelijeva i na našu svakodnevicu i onda korov postaje najljepši cvijet koji, kad ga se uoči, stvara ljepšu stvarnost.
Tratinčice se smatraju korovom, pogotovo ako rastu na betonu i drugim nepoželjnim mjestima. Ove mirisne, ljekovite, čak i jestive bijele manekenke s fotografije nitko nije uspio ukloniti. Možda zato jer je ipak želio da nešto tako predivno pusti dublje svoje korijenje u ovaj grad, gradove, ovaj svijet.
Kako li je moćna ova fotografija! Volim razmišljati da je obišla čitav planet i pružila unutarnju snagu većini.
Biljke su žive i same po sebi vrijedne. Ako postoji još netko tko će ih primijetiti i ukazati na inspiraciju koju bude, onda vrijedi sve ovo: i ova fotografija, i ovaj tekst, čak i ovaj beton kao suprotnost ljepoti i slobodi kojom tratinčice odišu.
Tratinčica nije buntovnik, ona pjeva: gdje me posadi Stvoritelj tamo ću rasti unatoč pločama koje me žele sakriti, potisnuti moju mirišljavu dušu. Ona je vječna i neuništiva čak i kad joj latice otpadnu. Tratinčice herojke, probile su se u ovaj svijet, našle su svoje mjesto pod suncem, suosjećajnim zlatnim grliteljem. Mjesto gdje se nalaziš nekad nije ugodno kad te oči drugih, nenaviklih na odudaranje, prijekorno motre. Ti sjeti se, cvijete, mršte li se njima ili tebi oči? Tko stvara naftni talog mržnje i osuđivanja u sebi? Ti koji cvjetaš, voliš i gledaš na svakog kao na brata ili tvoji kritičari? Oni su u boli pa razumi ih jer nije lako biti kao oni, sazidani ispod betona i čitav život kriti da su zapravo cvjetovi. Svi smo kao najljepši cvjetovi u našoj pravoj prirodi, no često si ne dopuštamo raspupati se i rasti.
Ovaj tekst nije poziv za uništavanjem pločnika naših gradova ne bismo li oslobodili više tratinčica jer to je onda nasilje kojim se svijet baca u još veće paklene dubine. Stvarajmo radije raj koji želimo živjeti i koji ne šteti nikome, nego pomaže svima da otkrijemo svoju pravu cvjetnu, rascvjetalu prirodu.
Tratinčice, superherojke koje su se probile u ovaj svijet tako što su razbile beton koji je prekrivao njihovu pravu prirodu. Takvi sretni događaji zaslužuju mjesto u novinama. Ako nema takvih vijesti, napišimo ih ili tiskajmo svoje novine. A za vlastiti poticaj pronalaženja veće ljepote u svijetu i pravih ljudskih vrijednosti, uvijek možete otvoriti ovaj blog.
I zapamtite: tratinčice su nepoželjne ‒ to je naizgled tužna vijest, no sretna je da se brzo šire. Istrebljivači, radije iskorijenimo korov oko srca, tek onda znat ćemo kako cvasti, rasti u ljubavi i na nju inspirirati druge tako da je dijelimo.
Baš me zanima pa napišite u komentaru sljedeće:
Kako vi ostavljate trag ljepote u ovome svijetu ili kako ćete tek početi?
Objavljeno 19. 6. 2026. Sva prava pridržana © Maja Jasić Dašić
Ako vam se ovaj tekst svidio, ostavite ispod komentar, podijelite ga s prijateljima preko društvenih mreža (ikonice za dijeljenje su ispod teksta dolje) i lajkajte ga na istoimenoj Facebook stranici Boginja lotosa – blog Maje Jasić Dašić.
Pratite moj kreativni rad također i na mom INSTAGRAMU gdje dijelim objave pod svojim imenom Maja Jasić Dašić.
Podijeli