Tiho se unjedrila i zatreperila u prsima mi. Glasna u svojoj milozvučnoj tišini. Samozatajna poput nenametljivog, ali pročišćavajućeg ljetnog povjetarca koji olakšava disanje i protočnost misli nakon eksplozije vrućine zbog koje se poželjelo iskočiti iz kože.
Inspiracija ‒ ona je kao kameleon kojeg znaš da će ti se kad-tad otkriti kroz kamuflažu u mnogim stvarima oko tebe i time te nagnati za širenjem polja mašte ako se usudiš uroniti u ljepotu sadašnjeg trena.
Inspiracija ‒ igra s riječima koje dolaze poput bujice rijeke. Uspjela je doteći do tebe iako znaš da nisi njen izvor, nego onaj kojeg kupa svojom milošću i s kojim se vole zaigrati njene kapljice blagoslova i ljepote.
Inspiracija ‒ zvonki šapat Stvoritelja srca kojem je On ujedno i glavni stanar. Kako li je krasno ne čuti klepetanja i zbrku uma puštenog s lanca dok protječe ona, kao miris magnolije u proljeće koji budi iskonskog, najčišćeg, ponovno oslobođenog ‒ tebe. Inspiracija pripitomljava razuzdani um kad je okaljan lažima da smo mi najveći, najbolji, bolji od drugih, najvrsniji mislioci, apsolutni kontrolori u letu životom.
Inspiracija ‒ neuhvatljiva je ljepotica koja iščezava pred onima koji je očajnički traže vršeći teror nad sobom i drugima zbog njene trenutne neprisutnosti.
Inspiracija ‒ ona je i nenametljiva muza koja te neće na koljenima moliti za posluživanje njenim darovima koje ti želi predati ako nisi spreman odmotati ih kroz sebe i pretvoriti u vrijedna umjetnička djela.
Inspiracija ‒ tren praznine uma, onda kad ostane bez ijednog zvuka koji bi razbio tvoj mir. Upravo tada na tron sjeda tvoja ljubav koja emanira iz srca, najboljeg dijela tebe na kojeg često zaboravljaš. Ti, obavijen notama inspiracije, opijen jedino iscjeljujućim zvucima ideja spuštenih od Izvora sve Ljubavi, dozvoljavaš srcu napokon biti mudri gospodar.
Tvoj udah te tjera da nakon klonuća duha i pada dišeš i dalje, spretno roniš na suhom, snagom svojih škrga dovedeš hrabro na površinu iskustvo podvodnog nepoznatog svijeta i ostale poškropiš morem inspiracije.
Ti si, čovječe, živuća inspiracija nesvjesna svojih kvaliteta. Inspiracija si mi kad u tebi uočim iza maski, kojima se bezuspješno kriješ, ono razigrano dijete i smiješkom, toplom riječju izmamim ga na površinu.
Dragi čitatelju, pregršt blaga jedva čeka iskopati se iz tebe i zasvijetliti planetom onda kad zaboraviš na tren svoje nesigurnosti, sve laži koje o sebi misliš: da nisi dovoljno lijep, dovoljno osunčan, dovoljno visok, dovoljno punih usana za napokon sretne poljupce, dovoljno vitak da bi stao u ovaj preširoki za tebe svijet, da nisi dovoljno oslikanih boja u sebi da bi ih mogao pretočiti na platno ili kad vjeruješ u najveću laž ‒ da tvoje vrijeme nikad neće doći iako ono neprestano čeka na tebe.
Kad si pričaš takve izmišljene priče, iza tih tvojih sjena i mračnih dubina vidim iskru ljepote zatomljenu samo zbog tvoje vlastite slobode izbora. Okovi i užad iz okoline koji te navodno sputavaju samo su izlika da ne živiš slobodnijeg i radosnijeg sebe. Uočavam što bi mogao biti sa svim svojim svjetlom iznutra samo da odvažno iskoračiš iz svojih nezdravih navika, negativnih razmišljanja i zone udobnosti.
Nikada nije kasno. Jednog dana (koji već sutra može svanuti) razbudit ćeš se, protegnuti i uroniti u novo jutro života. Nasmijat ćeš se sebi u ogledalu i shvatiti da ti nisi samo to što vidiš, nego si puno više. Tek onda će pravi život početi, onda kad se baciš u pustolovinu života i u hrabro otkrivanje najsvjetlijeg i najljubavnijeg dijela sebe.
Tad uočit ćeš da se inspiracija stapa s tobom i čarolijom života jer u njemu si se naučio igrati. I spoznat ćeš: živeći na takav lakši i poletniji način, postajem inspiracija i drugima, onda kad je živim, kad je udahnem u sebe (riječ inspiracija: in ‒ u, unutra i spirare ‒ disati).
Podijeli