Moja osam i pol godina voljena starija sestra i ja smo u djetinjstvu imale posebnu riječ za iznenađenje koje sam od nje dobivala kad bih joj napravila masažni tretman stopala, glave i lica. Zvali smo ga tajna. Dok je išla u svoju sobu po to, a ja žmirila, dječja mi je mašta često priželjkivala dio barbikinog namještaja, Kena ili jednu od deset barbika koje sam s vremenom uspješno od nje naslijedila.
Slatka tajna prije barbika i njihovih modnih detalja s kojima sam, igrajući se, krojila svoje prve uzbudljive priče, počela je biti aktualna još i prije toga. Pravo iznenađenje nalazilo se jednoga ljeta unutar šahovske ploče moje sestre. Kad sam je kao četverogodišnjakinja upitala što li u njoj skriva, odgovorila je jako malenu djevojčicu veličine vile koja joj svašta zanimljivo priča. Bila sam jako radoznala kako li ta djevojčica izgleda, a istodobno i ljubomorna što se sestra druži trenutno s njom i smije.
Danas moram sestri zahvaliti što mi nikada nije dopustila vidjeti tu djevojčicu jer mi je njezina tajna pomogla proširiti i ukrasiti svoja mjesta imaginacije, da sama izmaštam što su njih dvije razgovarale i što bi ta tajanstvena vila meni poručila. Sestra mi je time pomogla nikada ne prestati puniti svoj maštoviti svijet još divnijim detaljima. To mi je poslužilo u kreiranju i zapisivanju priča još od ranog djetinjstva.
To su neke od mojih najdražih slatkih tajni. Nekoć, kao i danas, najljepše su mi tajne ipak iznenađenja koja vlastitim kreativnim rukama naprave ljudi koje volim. Oduvijek pamtim uzbuđenje dok čekam što će mi lijepo za uspomenu u spomenar ili u pismu napisati moje prijateljice, sestra, majka i otac. To su danas divne uspomene koje čuvam i koje mi pune njedra.
Slatke tajne dobila sam i nedavno od đaka škole u kojoj sam radila kao školska knjižničarka i vodila izvannastavnu aktivnost Učenici knjižničari. Kao da su predosjetili da odlazim raditi u drugu školu pa su mi poklonili straničnik, obilježivač za knjige. Poklonila sam i ja njima svoje nacrtane i plastificirane. Takve tajne napravljene s ljubavlju uvijek imam uz sebe jer me ispune radošću onda kada dođu teški trenutci.
Veliko srce se krije na tim ispisanim straničnicima i na papirima na koje su nekoć moji voljeni utisnuli divne poruke. Zahvalna sam na velikoj ljubavi i čistoći svih duša koje su ostavile veliki, inspirativni trag u mom životu i ostavljaju ga i dalje.
Presretna sam što vas sve znam. Iako su mi se putevi s nekima razišli, radost se nikad ne topi pri spomenu na vas: moj mužu i ostali članovi obitelji, prijateljice, predivni učenici i kolege.
Važno je zapamtiti ovo: ako i nemamo mnogo ljudi koji bi se sjetili obradovati nas, iznenadimo mi njih. To ne mora biti nešto grandiozno poput kuće ili džipa. Ljepota se krije u mnogim jednostavnim trenutcima i sitnicama.
Zamislimo samo koliko će se drugi osjećati prihvaćeno i ispunjeno kada dobiju nešto od nas, što smo im vlastitim rukama napravili i uložili svoje vrijeme kako bismo ljubav utkali u tu slatku tajnu. Kada poklanjamo najbolje iz sebe drugima, naša okolina postaje svjetlije mjesto za život. Tad drugima dajemo priliku u sebi pronaći također ono najbolje i hrabrost da to pokažu.
Sjetimo se američkog filma Šalji dalje u kojem je širenje dobrih djela krenulo od Trevora, dječaka koji je pokrenuo lanac dobrote, a nastavili su ga ljudi oko njega. Kad je dječak ispunio tri dobra djela određenoj osobi, ona je trebala ispuniti svoja tri nekom drugom. Dječak je ostavio snažan i dubok otisak u ovome svijetu.
Neka nam bude cilj svakoga dana živjeti ideju tog filma, igru davanja bez očekivanja što će nam se zbog toga vratiti. Iako je ponekad sporiji, pozitivni pomak u svijetu kreće od nas. Svi imaju koristi od našeg davanja onog što nas veseli, bilo da to nešto samo trenutno izrađujemo ili stalno pa smo svoj talent uspjeli pretvoriti u biznis koji nas ispunjava pozitivnom energijom i čini zdravijim i karakterno bogatijim.
Pozitivan smo primjer okolini kada nesputano dijelimo najbolje od onog tko zaista jesmo i ne bojimo se što će ostali misliti i reći. To se zove življenje iz srca, sa slobodom jer smo autentični. Ako je ono što poklanjamo samo smiješak, i to nekome može biti melem dana koji ga može navesti na sitnu, ali značajnu životnu promjenu.
Kao pečat na ovaj tekst, zapisujem citate mudrog pjesnika i mistika Rumija:
Svi su stvoreni za neko određeno djelo, a želja za njime stavljena je u svako srce. Samo iz srca možeš dotaknuti nebo. Gdje god da si i što god činiš, budi u ljubavi.
Slijede fotografije nekih od najljepših poklonjenih iznenađenja ljudi koji ostavljaju plemenite tragove u svijetu oko mene i na mojoj duši.
Objavljeno 26. 1.2024. Sva prava pridržana © Maja Jasić Dašić
Ako vam se ovaj tekst svidio, ostavite ispod komentar, podijelite ga s prijateljima preko društvenih mreža (ikonice za dijeljenje su ispod teksta dolje) i lajkajte ga na Facebook stranici Boginja lotosa – blog Maje Jasić Dašić.
Pratite SVAKOG DRUGOG PETKA nove objave na ovome blogu.
Pratite moj kreativni rad također i na mom INSTAGRAMU gdje dijelim objave pod svojim imenom Maja Jasić Dašić.
Podijeli