Za Amandu njezina vrsta Valentinova budi se zajedno s njom svakog jutra. Nikada se nije odljubila od zaljubljivanja u samu ljubav. Da se pita njene najbliže ljude, taj dan zaljubljenih bi se trebao zvati Amandinovo.
‒ Mene bi trebalo voljeti, barem moje ime nosi to značenje (ljupka, dostojna ljubavi), a mnogi okreću očima kada im učinim nešto s ljubavlju. Kao da im je kuga poharala opustošena njedra za iskrenije otkucaje. Ipak, ostajem nedirnuta time. ‒ odjekivale su svijetom Amandine riječi, no rijetki su ih mogli čuti.
U životu se zaljubila tek dvadeset osam puta, ali voljela je dosad bezbrojne, uvijek po njoj prave osobe, ali krivih manira i uvjerenja. Birala ih je po trenutnoj aritmiji koja je nastala u plesu s melodijom u bubnjiću dok je sjedila u kafiću, ispred diska, na javnim kupalištima s glazbom na razglasu, u koncertnim dvoranama ili kad bi čula inspirativnu pjesmu uslijed zvonjave njihovog mobitela.
Zbog trenera u letu s padobranom bacala se s visina kojih se i sama bojala doseći. Šef kuhar, koji je pjevušio melodiju O sole mio u Rimu, morao je poslušati njenu lažnu primjedbu na špagete milanez samo ne bi li ga pokušala šarmirati svojom izvedbom iste pjesme. Od tada je spremao pikantnija i ukusnija jela ne znajući tko je pravi uzrok tome. Ljudi su se mijenjali na bolje iako su samo na tren bili dotaknuti njenom prisutnošću. Zlostavljači su postali pitomi romantici; muškarci skloni samosabotaži i samozatajnosti postali su heroji preko noći spašavajući uplašene žene od opasnosti; žene koje nisu vjerovale da za njih može ljubav pasti s neba na čudnovate ih je načine zadesila ‒ muškarci su padali pred njih sa skela i krovova, a one njegujući ih dok su u gipsu, našle su u njima ljubav života.
Gdje je prošla Amanda, tu se rađala ljubav: u velegradu; na poslu; u zabiti od pedeset stanovnika u kojoj rijetko izlaze iz kuća; pri susretu u zaglavljenom liftu; tijekom boli zbog zabijanja štikle plesne partnerice u nogu, a zatim njezinih zagrljaja i isprika u obliku poljubaca u obraz; pri olujnom vremenu kad ti stranac ponudi kao sklonište auto, a nije manijak; tijekom romantičarskih, filmskih prizora dok se stoji bos na ljetnoj kiši, a onda se iznenada pojavljuje šarmer koji ti nudi svoje društvo ponudivši ti svoju kabanicu; ostavljene trudne djevojke brižnog novog momka, željnog dati ljubav, nisu trebale čekati duže od jednog dana.
Amanda, to čudo od žene nikad se nije osjećalo poput odbačene krpe iako su joj mnogi muškarci govorili da je u krivu, da je kriva za njih, krivog pogleda na njih i svijet. Što su je okrutnije otkantali, ona ih je više voljela, ali iz daljine. Nije bila napadna ili žena koju bi trebalo zvati jadna jer nije opsjedala svoje ljubljenike. Kad bi im izrekla poetske riječi iz srca, dočekalo bi je smeće s jezika njenih odabranika, a tome bi svjedočila uvijek velika skupina ljudi. Većina se čudila kako li može to sve podnijeti jer bi oni na njenom mjestu završili s eksplodirajućim srcem. Pričalo se zbog toga kao da ima srce od papira. Šećući svijetom kao otvorena knjiga imala je inspiraciju iznova voljeti i stvoriti predivne priče i stihove pri susretu s novim odabranicima.
Njezino srce smatrali su papirnatim i da ga se zbog toga može zgužvati, no nisu to mogli učiniti jer ga to nije dotaklo, kao da je bilo sačinjeno od tvari koja nije iz ovog svijeta. Nitko ga nije mogao zgaziti jer ga nije smatrala gaženim, to čisto srce poput papira još neispisanog najljepšim rečenicama.
⁕
Reporter Vanja iskočio je jedne noći tijekom Punog Mjeseca iz grma želeći obasuti Amandu pitanjima za intervju, za slavni svjetski časopis MAgija LJubavi (još poznatiji po skraćenom imenu MALJ) za koji je pisao. Bio je raščupan, premazan po licu s blatom i zelenom bojom kao kakav kameleon koji se htio sa zelenilom stopiti dok ju je satima vrebao u parku. Naprasito joj je skresao pitanje u lice zapodjenuvši razgovor bez dopuštenja. Nije znala što sve može očekivati od čovjeka koji je podrugljivo gleda i unosi joj se u lice. Nije imala gdje pobjeći…
Sljedećeg petka pročitajte 2. dio priče
Objavljeno 30. 5. 2026. Sva prava pridržana © Maja Jasić Dašić
Ako vam se ova kratka priča svidjela, ostavite ispod komentar, podijelite je s prijateljima preko društvenih mreža (ikonice za dijeljenje su ispod teksta dolje) i lajkajte ju na istoimenoj Facebook stranici Boginja lotosa – blog Maje Jasić Dašić.
Pratite moj kreativni rad također i na mom INSTAGRAMU gdje dijelim objave pod svojim imenom Maja Jasić Dašić.
Podijeli