Kojem si mišu bio mafin da te grickao s godinama polako pa da se ne možeš pokrenuti kao odrastao i ne osvrćeš se za željama duše još od ranog djetinjstva? Kao mališan znao si srž recepta života, kroz igru, smijeh, pružanje čistog voljenja, kao dijete bivajući najbolji, originalni mafin svoje vlastite sjajno predodređene sudbine.
Tražiš li svoje mrvice po putu, od onog bivšeg sebe kojeg ti je netko ukrao ili si pečeš novog sebe, novi ̶ još hrskaviji kolač koji će biti taman pretvrd da ga drugi ne mogu oglodati, a taman ukusan da te drugi licnu i da s njima s ljubavlju podijeliš malo od svog savršeno dobrog okusa?
Sastojak je jedinstven ̶ duša nezamjenjivo ukusnog kolača, jestivog, a nikad pojedenog, tebe, slušatelju mirisa rečenica, čitatelju gladan snova (nečiji su marcipanski, s krovom od napolitanki, nečiji imaju samo prozore od medenjaka ili temelje od čistokrvne tamne čokolade od stopostotnog kakaoa, a nečiji pak dugo stoje pred čvrsto zakračunatim vratima od rafaela, s lokotom od preslatke i previše glutenske Nutelle).
Ne zadovoljavam se više mrvicama prošlosti, odavno sam prestala plakati za zgaženim vlastitim mafinom što su ga odnijeli tuđi ili pak moji nekoć grublji nagazi đonovima. Svoje kolače modeliram i pečem iz peke duše nanovo, svježim riječima koje lako otkidaju se od srca koje zna da ga one svojim odlaskom ne gube.
Iz tog ratnika ljubavi se peku novi kolačići od pojedinih slova, uvijek skladno složenih na tanjur mojih djela kad na njih još prospem šećer u prahu od emocija čistih. I tako sad svoj dječji san mirišem u lucidnom snu zvanom sada.
Nema ljepšeg od okusiti svoj san i živjeti ga svim stanicama bića, iako su ti drugi govorili da bi valjalo pripaziti jesu li se u tvoje brašno uvukli moljci ili kako oni nikad ne bi stavljali jagode u vlastiti kolač jer postoji opasnost da te uhvati alergija.
Kad sam pronašla svoje riječi, pravi recept za život sam isprobala i iskusila sam, dodajući preljev od karamele na vrh ovog papirnog jela, da nikad nisam bila zdravija, nikad mlađa (starenje unazad novo je čudo u mojoj stvarnosti), nikad slobodnijeg duha, blaženog uma jer svoje kolače iz dana u dan pečem na svoj način, svidjeli se sastojci njihovi drugim degustatorima ili ne… pečem, dijelim.
I čitatelju, molim te, skini sada sa svog nosa taj šećerni prah, malo si musav od tog licnutog pekmeza od jagoda. Eh, što vas volim site, ispunjene ovim riječima od slova koje samo rađaju ljubav, čistu i netaknutu gorčinom i aditivima svijeta, taman onakvu kakvu smo svi poznavali i živjeli kao najslađi dječji mafini.
Ako vam se tekst svidio, ostavite ispod komentar, podijelite ga s prijateljima preko Facebooka (ikonice za dijeljenje su ispod teksta dolje) i lajkajte ga na Facebook stranici Boginja lotosa – blog Maje Jasić Dašić.
Pratite SVAKOG PETKA nove objave na ovome blogu.
Podijeli