Događaj u fast foodu prije nekoliko godina ostao mi je u dragom sjećanju. Dok sam čekala pržene krumpiriće, uvukla sam ruku u trokutasti prostor predviđen za kartonski tuljac od pomfrita. Kad se prodavačica okrenula, odglumila sam da imam problem i zabrinuto sam je upitala zna li ona kako bih mogla izvući ruku jer mi je zapela. Uplašila se i zabrinula, a kada sam šaku smiješeći se izvukla, od srca smo se obje glasno nasmijale.
Zahvalila mi se jer sam joj uljepšala dan. Nadodala je kako danas baš nedostaje humora jer su se ljudi zaboravili smijati i suviše su ozbiljni. Jednom sam na šetnici uz Savu gurnula kišobran u malenu metalnu rupu u travi i glumila da kišobran ne mogu izvući. Kad su prolazile starije gospođe, nasmijala ih je moja mimika kao i upit da mi pomognu izvući kišobran. Dobila sam odgovor kako sam ih lijepo nasmijala i da je lijepo što se današnji mladi ljudi još znaju šaliti i time uveseljavati druge.
Prošlog sam ljeta željela razveseliti majku ne bi li zaboravila barem na tren na negativne misli i zabrinutost oko svakodnevnih stvari. U hladnjak na zelenu salatu sam stavila gumenu igračku žabe i ispod poruku da je voli i želi joj svojim kreketom novi radosni dan.
Mama kad ju je ujutro vidjela, vrisnula je. Nije si dozvolila u potpunosti smijeh već joj se blaži nazirao u kutu usana te je rekla da nije baš za šale. Znala sam da ih inače voli, samo je to zaboravila te da je i sama veliki šaljivdžija. Od svojih daljnjih zaigranih primisli nisam ni dalje odustajala unatoč njezinim riječima.
Sljedećeg dana sam joj stavila u tavicu gumenu ribu i minijaturnu plastičnu hrenovku, poklopila i napisala sljedeće: Mama, svaki dan me pitaš što bih jela, a ja sam ti sad olakšala odluku te sam ti stavila što da mi ispečeš za ručak. Prije samog pečenja, molim te, pogledaj ispod poklopca što je to. Sutradan mi je mama pokucala na vrata moje sobe i smijući se izjavila:
̶ Ona tvoja riba s kobasicom se peče. Nisam znala šališ li se ili misliš ozbiljno. S tobom se nikada ne zna.
Zaista je upalila ring, obje smo se mnogo smijale, a ja sam pohitala da mi se ne rastope igračke. Mama je odlično odgovorila na moju šalu i time zapravo dopustila i sebi da se našali.
Obje smo bile toliko radosne da smo i zapjevale toga jutra. Duboki trag pečenja na donjoj strani hrenovkice imam i danas kao lijepu uspomenu. Mama je više prihvatila moju otkačenost pa je i toga ljeta na posebnu posudicu napisala Majine pošalice i unutra stavila sve moje otkačene i lijepe poruke koje sam joj ostavljala na nenadanim mjestima.
Tih dana sam ju uspjela razveseliti te mi je na kraju rekla kako joj je to divno te da i njoj time pomažem jer je nasmijem, zabavim i iznenadim svojim otkačenim, nenadanim forama jer nikada ne zna što joj novo spremam, a razigrano je.
Prije nekoliko tjedana se odigrao moj slučaj ‘šeflja’ kad sam najveću šeflju ili zaimaču gurnula skroz u usta i time nasmijala maminu dušu, ali i zgrozila njen um, toliko da je i ona sljedećeg dana išla to isto isprobati i uspjela je.
To mi je bilo divno jer sam vidjela kako moja zaigranost pozitivno utječe i na druge, da i oni ponovno ožive i pronađu nesputano, kreativno dijete u sebi. Tada sam si sa šefljom skritom u ustima djelomice izgledala kao žene iz plemena Mursi u Etiopiji koje kao ukras i simbol statusa i ljepote stavljaju tanjur u usta i nose ga od tinejdžerske dobi, ali vidljivog van usta. To iskustvo za razliku od njihovog bilo je bezbolno, a usta su mi se vratila nakon toga u normalu.
Pišite u komentarima kako ste zadnji put nasmijali drugoga. Širimo radost i smijeh zajedno- to je najbrži i najlakši put do slobode i puno sretnijeg življenja svih nas na ovome planetu.
Jeste li znali za postojanje grupne terapije smijehom koja postoji u Europi i Americi još od 60-ih godina prošloga stoljeća? Ljudi u skupinama tako liječe svoj stres, bol kao i teže bolesti, a zaraznim smijehom dovedu se do suza što im je i glavni cilj okupljanja.
Korisno je znati da se upravo polovicom 20. stoljeća pojavljuje i gelotologija kao nova grana medicine, a dolazi od grčke riječi gelos što znači smijeh. To je znanost koja istražuje kako na ljudsko tijelo utječe smijeh.
Kakva bismo li tek čuda mogli zajedničkim smijehom postići! Pucajući od smijeha, rasli bismo u zdravlju. Bolje puknuti od smijeha nego od bijesa. Dala sam vam neke svoje primjere spontane otkačenosti i šala kako biste se i vi više opustili pa i izveli nešto svoje jer to oslobađa duh i lišava treme i straha, bilo da nešto u javnosti bezopasno za druge smiješno izvedete, bilo da svoje ukućane nasmijete.
Probajte se čak i na silu nasmijati ako ste lošega raspoloženja ili ste suviše u grču ili pak u prevelikoj ozbiljnosti tijekom dana. Ako to ne možete, onda barem zadržite osmijeh na licu neko vrijeme. Psiholozi tvrde, a i sama sam isprobala, da to automatski može podići naše raspoloženje.
Neka vam moji primjeri budu poticaj da se na svoj način šalite. Smijeh je naša prirodna potreba koja nam održava zdravlje, no to svejedno smetnemo s uma i zaboravimo se više šaliti. Smijeh ljude spaja i lišava nas osjećaja usamljenosti. Nikada ne znate kome možete uljepšati današnji dan i produžiti život svojim iskrenim osmjehom ili humorom.
Možda će oni baš to do kraja života prepričavati drugima ponovno se valjajući od smijeha. Produžujmo jedni drugima živote. Smijeh je meditacija za naš um i tijelo gdje prestaju sve igrice ega i ostajemo mi u svojoj čistoći duše i radosti, kao pravi primjer svima da nas ništa i nitko ne može povrijediti i oduzeti nam smješak s lica ako to ne dozvolimo.
Nasmijte se gledajući na mom Youtube kanalu Majin svijet čarolije novi šaljivi kratki video o tome što se spontano odigralo iza scene, tijekom snimanja videa Kuda ide ovaj svijet u kojem priča profesor Zdeslav Istinoćuturić.
Ako vam se tekst svidio, ostavite ispod komentar, podijelite ga s prijateljima preko Facebooka (ikonice za dijeljenje su ispod teksta dolje) i lajkajte ga na Facebook stranici Boginja lotosa – blog Maje Jasić Dašić.
Pratite SVAKOG PETKA nove objave na ovome blogu.
Podijeli