OSVRT NA IZLOŽBU MASLINSKI VRT U SLAVONSKOM BRODU SLIKARICE SNJEŽANE ĐIRLIĆ-BOŠNJAK I INTERVJU

Sparina toga 20. lipnja 2024. kao da je i sama molila za dašak osvježenja, dozivajući mediteransku buru koja bi nam donijela pročišćenje na psihičkoj, duhovnoj i fizičkoj razini, miris soli, rasplesane valove, iako smo u Slavoniji i pjesmu obojanu šarenilom stihova kojima bi se dočarala ljepota morskog kraja, vječno zamrznuta i na slikarskom platnu. Sve to je publika  pronašla u slikama drveća maslina na izložbi akademske slikarice Snježane Đirlić-Bošnjak, moje drage kolegice iz škole u kojoj sam radila.

Divna je to i zanimljiva duša s kojom je inspirativno voditi razgovore o umjetnosti i činu stvaranja djela te na koji način ljubav prema slikanju prenosi i učenicima na satovima likovne kulture. Njezine slike su nam probudile sva osjetila i dojam da u njih možemo bez ikakvih granica ući i slušati drevne mudre priče tih tisućljetnih stabala uspješno prenesene kroz čaroliju kista. Rođena Dalmatinka iz okolice Splita, s dugogodišnjom adresom u Slavonskom Brodu predstavila je u tom našem gradu svojih osamnaest slika na izložbi u Likovnom salonu Vladimir Becić.

Počašćena sam što me ta vrlo talentirana slikarica kojoj je ovo prva samostalna izložba u Slavonskom Brodu zamolila da na samom početku te večeri pročitam pjesmu Vesne Parun Masline stare, izražajno i s emocijama koje bude čežnju za teleportacijom tik uz morski žal gdje bi u hladu masline svatko za sebe dobio entuzijastičke vizije o snovima koje je moguće ostvariti. Nakon interpretativnog čitanja, izložbu je govorom otvorila ravnateljica Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, Romana Tekić.

Snježanin rad odlično je govorom predstavio Branimir Pešut, profesor povijesti umjetnosti, dugogodišnji ravnatelj Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda i voditelj Kabineta akvarela. Spomenuo je da su maslinama bili nadahnuti mnogi slikari poput Vincenta van Gogha i Matissea, Dalija i mnogih drugih. Istaknuo je da deblo masline ima oblik ženskog tijela, u čijoj kori se vide razne zanimljive figure. Gospodin je vrlo vješto govorio o tom drevnom stablu dotičući se mitologije i književnih djela poput Ovidijevih Metamorfoza. Kasnije dok sam upijala ljepotu živih, vedrih boja, shvatih da ljepota krošnje masline, poput ruku mudre starice vitalne energije, i njezino unikatno spleteno  u čvorove deblo, zaista može potaknuti na metamorfozu, unutrašnju pozitivnu preobrazbu i upaliti iskru inspiracije.

Kao što se i Vesna Parun u pjesmi obraća maslinama: Iz pozlaćenih ulja vaših grudi / toči se život ko iz drevne knjige, tako je svaka slika pričala o osebujnom, burnom životu svakoga tko je boravio uz masline. Neke od njih kao da su ih upile i fizički postale baš poput skamenjenih ljudi zbog tuge i briga za koje se čvrsto drže. U Snježaninim  korama maslina vidjele su se i te emocije, ali i sav raspon svijetlih, ugodnih emocija poput nade, hrabrosti i mira,  što inače i simbolizira to drvo.

Ljepotu mediteranskog pejzaža slikarica je dočarala tehnikom ulja i akrila na platnu.  Masline su osnovni motiv prirode stojeći u samom središtu slika, dok se kao sekundarni motivi krajolika na nekima naziru nebo i more. Jedna od slika koja se kupala u zlaćanoj boji sunca (koja kao da je istodobno točila iz sebe maslinovo zlatno ulje) pod nazivom Glasovi svjetla podsjetila me na spokojnu tišinu i zahvalnost samih stabala tijekom buđenja zore u isto pozlaćenom okružju, ali slavonske šume koju sam i sama osjetila dok sam nedavno stvarala svoje umjetničke radove poput recitacija i priča. Korijenje duša umjetnika koji stvaraju iz ljubavi spleteno je zajedno sa stablima. Zbog toga nikada ne može presušiti vrelo njihovog stvaranja, voda koju umjetnici upijaju, ponirući u dubine svoga bića gdje prebiva i sam Stvoritelj njihovog talenta.

I kad oko nas sve bijesni i prijeti puknućem i uništenjem, a magla najavljuju slamanje, pad i nemoć, trebamo se ugledati baš na maslinu sa slike Apokalipto i spoznati da je sve prolazno pa i kaosi van nas. Ako zadržimo stav hrabrog ratnika i pobjednika i spoznaju o vlastitoj unutarnjoj snazi, bit ćemo upravo kao stari Grci koji su na Olimpijskim igrama dobivali vijenac od maslina nakon pobjede i amforu prepunu čudesnog i ljekovitog eliksira, ulja ploda masline.

A kad svoju tugu, primjerice zbog odlaska voljenih, moramo preboljeti, jedna maslina, kao ona sa slike Svjetionik, pokazat će nam  svojim dostojanstvenim držanjem prihvaćanje prolaznosti zemaljskog, ali i vječitost duše koja vjeruje. Veće udarce sudbine možemo podnijeti ako nosimo ljubav u duši dok smo na majci Zemlji. To znaju jako dobro stabla, graciozna u svojoj tišini koju pune slatkoćom gibanja svojih grana i lišća. Tada smo poput pravih svjetionika i drugima, a nikakva hladnoća olujnog mora (sekundarni motiv s te slike) ne može nam slomiti volju za životom i svjetlost u nama zbog kojih vidimo i blistavijom svoju budućnost.
Slika na štafelaju Pralik u čijoj se kori ocrtavao obris mističnog, animalističkog bića, u meni je probudilo šamanku. Baš kao i ti iscjelitelji iz raznih plemena diljem planeta, vidovnjaci i prevoditelji jezika prirode i životinja, šamani, u kori vidjeh profil spirita (duha) drveta čije oči su zacakljene od želje za prenošenjem poruke o nužnosti našeg dubljeg povezivanja s prirodom i transcendiranja svih stresova i problema koji su s poniranjem u nju i bivanjem u njoj lakši i rješivi.

Izložba se zove Maslinski vrt, a podsjetimo se i da je sam Isus utjehu tražio u vrtu prepunom tih stabala na Maslinskoj gori gdje je skupljao hrabrost i razumijevanje za teže izazove života i izdaju od strane drugih koja mu je tek uslijedila. Maslina preživljava u suhim i teškim uvjetima, baš kao što i  riječi tog Božanskog Čovjeka, od kojega najbolje možemo učiti o voljenju sve svoje braće (bilo koje vrste, izgleda i oblika), žive i danas. Rađanje ljubavi čitavog čovječanstva ne bi li spriječili svoje uništenje nužno je, a nada da je to moguće uočljiva je na slici Maslinski vrt- rađanje.

Snježanine masline, pršteći bogatstvom života, kao da prikazuju na površini kore ljude koje su zavoljele, stoga podsjećaju na potrebu da i mi sebe podsjećamo na njihovu biljnu važnost. Glavni simbol grčke boginje mudrosti, snage i pravednog ratovanja Atene upravo je drvo masline. To ratovanje najčešće je protiv onoga protivnika u našem umu koji komplicira, ne želi mir i traži dramu.

Možda i same masline sa slika poručuju da ćemo biti vlastiti pobjednici ako gledajući njihov dobar primjer pronađemo najbolju verziju sebe i  napokon je živimo.
Slike su pune entuzijazma. Sama ta riječ, po Proleksis encikopediji i Hrvatskom jezičnom portalu, znači božansku inspiraciju, zanos, ushit, a dolazi od grčkih riječi en- i theos (pun Boga; Bogom nadahnut). Budući da je i sama maslina simbol Božje skrbi za svoju djecu i našeg pomirenja s Njime (tome nas podsjeća i golubica koja je nakon biblijskog potopa nosila maslinovu grančicu), možemo ostati samo nadahnuti samim Bogom koji se skriva i u toj vrsti drveta, a što nam je i razotkrila slikarica bivajući, kao i svaki umjetnik, kanal kroz koji Bog stvara.

Maslina je otporna, raste ni iz čega i puna je zdravlja i života baš kao i oni ljudi koji  pronalaze volju, imaju plemeniti cilj i rade ono što ih ispunjava toplinom i ljubavlju, čime svijet obogaćuju i čine ga radosnijim, osvjetljenijim. To čine i sami umjetnici, a time su i pulsirale Snježanine slike stabla karakterističnog za njezin rodni kraj. Možda ju je već od djetinjstva maslina podsvjesno pripremala da ju na svoj autentičan način interpretira kistom.

Ako još niste posjetili izložbu ove slikarice u Slavonskom Brodu, imate priliku to učiniti sve do 20. kolovoza 2024. godine.

Upitala sam o inspiraciji i stvaralaštvu i samu umjetnicu. Evo što nam je Snježana oslikala, no ovoga puta riječima:

Maja: Zašto je baš maslina bila tvoja inspiracija za stvaranje osamnaest predivnih slika?

Snježana: Zašto baš maslina? Likovni interes za maslinu se dogodio iznenada, pomalo sudbinski… Maslinu sam oduvijek doživljavala kao dio suhozida, kamena, žarkog neba, ambijenta i pejzaža Dalmacije… kao kvrgavo i borbeno drvo… biće koje se podrazumijeva u mom poimanju rodnog okruženja. Prije tri godine sam zbog slikarskog posla bila u blizini jedne 1500 godina stare masline u Kaštelima. Tada sam se u nju zagledala i dogodila mi se jedna vizualna fascinacija njome, njenom formom, oblicima i teksturom kore. U duhu sam osjetila da ona u sebi ima ogroman energijski, životni potencijal i snagu. Vidjela sam u njoj (unatoč tome što djeluje skromno i kao da se trudi biti neprimjetna) ogromnu, snažnu dinamiku i izražene kretnje tijekom rasta i stvaranja vlastitog biljnog tijela, poput okamenjenih valova tijekom snažne oluje.
Shvatila sam da je to drvo jako povezano s protokom vremena (iznimna dugovječnost). Nijemi je svjedok rođenja, smrti, radosti, patnje. Kao da je sva bića i talasanja života kojima je svjedočila uvukla u svoje korijenje, u neobično domišljate panjeve, grane. Iznutra me gledalo prošlo vrijeme s njegovim akterima: figurama, licima, ljudskim tijelima, životinjama. Zato se moj likovni i misaoni interes zadržao na deblu i korijenju. Krošnja joj je oprečna deblu. Ona je kao zeleni  oblak, nježna i blaga. Listići su kao djeca, plodovi mali, ali, kao što Homer reče, „puni tekućeg zlata“. Kad sam pomišljala kako slikarskim sredstvima prikazati tu inteligentnu silu života, pred očima su mi se pojavile buduće slike, tj. jedna u kojoj su se preklapale mnoge i tako sam krenula.

Maja: Što si osjećala dok si slikala sve te slike i zašto?

Snježana: Osjećala sam mir i zadovoljstvo jer je to dolazilo iz neke moje jasne misli i potrebe stvaranja. Znala sam što želim izreći kroz likovni jezik, formu, boju, kompoziciju. Našla sam svoj motiv! Znala sam da me čeka dug put, puno rada, ali iza svake slike samo sam imala potrebu za sljedećom. Još mislim da nisam sve iscrpila što sam imala “za reći” u vezi s maslinom. Bila je to jedna vrsta dugačke meditacije o korijenima, Zemlji i Nebu, o ljudima; o sebi i o svemu onome što sam duboko osjećala u vlastitim kostima; o raskoši neshvatljivog života i njegovim manifestacijama u osjetilnom i tvarnom.

Maja: Koju bi nadahnjujuću poruku poslala svim umjetnicima, onim uspješnima, kao i onima koji se tek probijaju na umjetničku scenu?

Snježana: Poslala bih poruku na temelju svog životnog iskustva. Poruka za mlade umjetnike jer stariji i realiziraniji to svakako već znaju:
Svi imamo apsolutno poseban doživljaj bilo čega na ovome svijetu, kao što je otisak prsta, rukopis ili naš DNK. Važno je spoznati ,izgraditi svoju karakterističnu svjesnost i produbljivati je; prolazeći ravnim i kvrgavim putevima, kakve god to život stavljao pred nas. Treba vjerovati toj svjesnosti i voljeti je bez obzira na sve. I bitno je biti strpljiv i nikad odustati! Graditi svoje kvrgave, kadikad i neugledne, nepravilne, nesavršene grane, panjeve, korijenje poput masline. Sve će to jednom samo od sebe imati smisla i imati će vaš poseban glas.

Dragoj Snježani čestitam i zahvaljujem na izložbi i odgovorima na pitanja. Želim joj puno uspjeha u daljnjem stvaralaštvu.

Ako vam se ovaj tekst svidio, ostavite ispod komentar, podijelite ga s prijateljima preko društvenih mreža (ikonice za dijeljenje su ispod tekst dolje) i lajkajte ga na istoimenoj Facebook stranici Boginja lotosa – blog Maje Jasić Dašić.

Ako još niste, stisnite prati na toj navedenoj FACEBOOK STRANICI i  lajkajte ju kako biste podržali umjetnički rad.

Pratite moj kreativni rad također i na INSTAGRAMU gdje dijelim objave pod svojim imenom Maja Jasić Dašić.

Objavljeno: 25. 6. 2024. Sva prava pridržana © Maja Jasić Dašić